FRA PETAR VOLI KOMŠIĆA: On je uvijek živio za BiH
”Željko Komšić je, uz sve mane što ih ima kao čovjek – kao što ih imaju i drugi političari, uvijek je živio za Domovinu Bosnu i Hercegovinu i njene građane. Zemlju ravnopravnih ljudi i građana u svakom pogledu! Što ne ističe tu nacionalnu pripadnost, ne znači da bi onima koji to ističu nešto zabranio na što imaju pravo po ustavu i zakonima ove zemlje! Problem je samo u razlici u političkom diskursu i pristupu”, kazao je ovo fra Petar Matanović, bivši gvardijan Franjevačkog samostana svetog Petra i Pavla u Tuzli, a sadašnji vikar župe Rođenja blažene Djevice Marije u naselju Ulice pored Brčkog, piše Avaz.
Zagrađena atmosfera
Fra Petar ističe dalje da nacionalisti pokušavaju uvijek isticati “prvenstveno nacionalno garnirano sa religijskim i obratno” i na tom sentimentu dolaze do vlasti čemu smo svjedoci već dvadeset i pet godina.
”Pa dokle smo stigli i gdje se nalazimo u usporedbi sa normalnim državama i društvima? Željko nastoji ostvariti prvenstveno opći interes sviju građana ove napaćene zemlje. Zato kada netko upita što je učinio više nego nacionalisti, odgovaram puno više nego oni”, navodi fra Petar.
Ističe kako i sam zna kako je teško raditi u tako zagađenoj atmosferi. ”Dobro i preživljava, jer prejako isticanje nacionalnog lako prelazi u nacionalizam, da ne kaže u prikriveni i bolesni fašizam: nacionalno ili “u svojoj vjeri i na svojoj zemlji” über alles!”, navodi fra Petar.
Koalicija
On ističe kako se Komšiću, baš kako je to neki dan uradio i fra Ivo Marković, prigovara što je ušao u koaliciju sa SDA.
”Što bi radio kao član Predsjedništva da se iz svega isključi i da sve preda Bakiru!? Ovako je barem u blizini i nastoji biti vrlo važan osigurač da ovaj ostane na razini onoga što javno govori, iako često sumnjam u njegovu iskrenost kao i drugih koji koriste nacionalno- religijski (religijsko-nacionalni) sentiment ili psihologiju čopora”, mišljenja je fra Petar.
Svoj komentar zaključuje riječima: ”Ipak je lakše u politici djelovati ako si dio onih koji odlučuju, nego u nekoj nekonstruktivnoj opoziciji koja vrlo često protiv svega, pa i onoga dobroga, što pozicija radi i čini!’
