FRA PETAR LJUBIČIĆ: Blagovijest je blagdan najveće majke i najvećega Sina

 

Blagovijest je blagdan najveće majke i najvećega Sina

Slavimo dan utjelovljenja Gospodinova; spomendan kada je Bog postao čovjek u krilu Djevice; dan kada je druga božanska osoba – Sin Božji, Riječ Božja – postala tijelo – čovjek.

Gospodin najavljuje Mariji preko anđela blagu vijest: Rodit će Spasitelja. Svaki put kada molimo “Zdravo Marijo”, svaki dan kad izgovaramo “Anđeo Gospodnji navijestio Mariji…” sjećamo se toga radosnog dana.

Uz preveliku tajnu Presvetoga Trojstva, glavna tajna naše svete vjere jest Utjelovljenje Sina Božjega. Ovo je najveći i najvažniji trenutak ljudske povijesti. U ovom čudesnom otajstvu najbolje vidimo koliko nas je Bog ljubio, kad je svoga vlastitoga Sina poslao na svijet da nas spasi. U ovoj tajni također najbolje vidimo od kolike je vrijednosti naša duša – spasenje duše – kad se sam Bog za naše spasenje toliko brine.

Čuli smo upravo kako se to zbilo. Jednoga divnog proljetnog dana silazi arkanđeo Gabrijel u tihu sobicu male nazaretske kućice. Pristupa djevojci koja je sva zadubljena u molitvu i razmatranje. S najdubljim poštovanjem klanja se njoj i u Božje ime pozdravlja ju riječima: “Raduj se Milosna (milosti puna)! Gospodin je s tobom!”

Ponizna, blaga i mila Djevica … kad ju je anđeo uvjerio da će ostati Djevica, iako će biti Majkom Bogočovjeka, rekla je: Fiat! Neka bude! Bila sam sam i bit ću službenica moga Boga. “Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj!”

Nikada u povijesti čovječanstva nisu i neće stvorena usta izustiti veću hvalu i slavu Bogu od tih riječi Marijinih. Marijin FIAT – Neka bude! – je milosni i čudesni trenutak u kojem Bog postaje i ostati će zauvijek i Čovjek. Sin Marijin je Bog i čovjek – naš Spasitelj i Otkupitelj.

Tih nekoliko čudesnih riječi kaže sve: čitav život Marijin. Ona se potpuno dariva na raspolaganje Gospodinu i tako čitavim svojim bićem sudjeluje u spasenju grješnoga čovječanstva. To je njezin životni poziv, njezin veliki majčinski posao do današnjega dana. Bez nje – ako tako smijemo reći – ne bi bilo ni spasenja ni Spasitelja.

Zato mi volimo Mariju i rado dolazimo k njoj u njezina svetišta. Želimo od Marije učiti kako ćemo i mi biti u službi Božjoj, na raspolaganju Bogu poput nje.
Uvijek i svugdje moramo biti spremni ponoviti njene čudesne riječi: “Neka mi bude po Tvojoj riječi! Ne kako ja hoću, nego kako ti to, Bože, želiš!” Tko tako moli i živi, on je na putu svetosti.

Nije lako svaki put tako reći. Ne smijemo zaboraviti: to je naša sudbina i poziv: potpuno predanje, darovati Gospodinu čitavo srce, čitavo svoje biće, sav žar svoje ljubavi, spremno sve prihvatiti iz Božje ruke.

Učinimo sve da te riječi budu naša trajna molitva, naša životna pjesma, zapravo naš život.

Bog je želio da se baš mi rodimo i on je planirao naš život, sav život. Mi smo tu da ostvarimo planirano. Pozvani smo da živimo po Božjoj volji, a ne prema svojoj samovolji. To je poruka života Marijina i poruka današnjega evanđelja.

Jedan pisac naših dana postavlja sebi pitanje i daje odgovor: “Što se može naučiti u školi Marijinoj? Dvije stvari: imati Isusa Krista i darivati Isusa Krista!” (F. Charmat).

To dvoje Marija je savršeno izvršila. Kad joj je rečeno da će biti majka Spasitelja svijeta, odgovorila je “Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj!” Toga trenutka je “Riječ tijelom postala i nastanila se među nama!” (Iv 1,14). Sin Božji postao je Sin Marijin, a ona ga dala nama: među nama je, imamo ga, ako to želimo…

Na ovaj dan bilo bi spasonosno da se ozbiljno zapitamo: imamo li Isusa Krista, trudimo li se da ga i drugi imaju? Nastojimo li živjeti za Gospo-dina i s Gospodinom? Vršeći volju Božju dopuštamo mu da se on po nama proslavi i da se i drugi spase.

Stanje u svijetu je jako teško. Možda nikada nije bilo teže. Ugoženi su temelji našega kršćanstva: poricanjem (nijekanjem) Boga, prezirom i gaženjem njegovih zapovijedi.
U opasnosti su životni temelji kršćanstva: brak i obitelj; razaranje jedin-stva i svetosti braka, bijela kuga, pobačaji, bračna nevjera (istospolne zajednice…) uništavaju kršćanski svijet…

Današnji čovjek se teško susreće s Bogom, dušom i vječnošću. Gospa vidi tu našu nevolju, to naše robovanje, tu našu zaslijepljenost i to je potiče da nam u ovih zadnjih nekoliko godina priskače u pomoć.

Marija je uvijek u povijesti bila put do Boga. Ona nikad nije ništa radila radi sebe, nego sve radi Boga i spasa naših duša. To nam svjedoče sva Marijina prošteništa, gdje ljudi kao nigdje drugdje susreću Boga i nalaze sebe, nalaze tako žuđeni duševni mir.

Marijo, Majko naša, molimo te: pomozi nam! Preporuči nas svome Sinu, našem Spasitelju.

Dječaka je spasio zagovor Blažene Djevice Marije

U nekom talijanskom selu živio je neki pobožni mlinar, koji je posebno štovao Blaženu Djevicu Mariju. I kad god bi taj mlinar u svome mlinu čuo zvono Angelusa, okrenuo bi polugu u mlinu i mlinski bi se kotač zaustavio.

On je tada u tim trenucima tihe pobožnosti, mislio na onaj događaj kada je Anđeo Gabrijel navijestio dolazak Spasitelja. A njegov mali sinčić često je sam dolazio do mlina. Najviše mu se sviđalo hodati po uskoj dasci postavljenoj, koja je služila kao mostić preko potoka. Tu je s te daske mogao gledati mlinski kotač iz neposredne blizine. Hladne su kapljice malog dječaka prskale po licu. Ali on s tim nije bio zadovoljan, on je želio još više. Htio je da mu kristalna bistra voda protječe između prstiju njegove ruke. Stoga se mališan sve dublje naginjao dok nije postigao što je želio. Samo danas mu to nije uspjelo.

Dogodilo se nešto strašno, dakle dječak je izgubio ravnotežu i pao na mlinski kotač. Prodorni se glas dječaka također stopio sa zvonom Angelusa. U tom trenutku mlinar je pošao prema vratima kako bi malo po¬gledao van. Tada je ugledao svoju ženu kako blijeda od straha trči prema mostiću da javi mužu da je mali pao u vodu.

Čim je povikala, dječak, mlinar je odmah shvatio o čemu se radi i brzo je stigao do nje. Tražili su dijete u dubini vode. I odjednom se začulo kako s mlinskog kotača zove plačući glas: hoću dolje!

Mališan je ležao gore između triju dasaka. Mlinski kotač povu¬kao ga je za sobom. Prije nego što je dječak pao u dubinu kotač se zaustavio, budući da je mlinar uobičajeno vrijeme, pri zvonu Angelusa isključio dotok vode.

Dječak je ostao živ, spasila ga je Blažena Djevica Marija preko molitve njegovog pobožnog oca, molitve Angelusa, koju je u taj trenutak molio otac djeteta.

Izvor: medjugorje-info.com/hr