FOTO: FOSILI DIVOVSKIH MORSKIH ŠKOLJKI STARIH 220 MILIJUNA GOD.OTKRIVENI NA BLIDINJU KOD DIVE GRABOVČEVE

Doktor geologije Goran Glamuzina na Blidinju je došao do paleontološkog otkrića ogromnih, gigantskih fosilnih školjki starih 220 milijuna godina.

BLIDINJSKO FOSILNO SRCE – NOVI TURISTIČKI BREND PARKA PRIRODE BLIDINJE – SRCOLIKE GIGANTSKE IZUMRLE MORSKE ŠKOLJKE – MEGALODONI

Vrhovi najvećih hercegovačkih planina – su ustvari – okamenjena morska dna stara stotinama milijuna godina. Mnogima je već dobro poznata činjenica da se najveći dio Hercegovine, uključujući pri tome i planinske lance, sastoji od sedimentnih karbonatnih stijena, tzv.vapnenaca i dolomita, koji na ovom prostoru izgrađuju svjetski poznati tip reljefa i svojevrsni fenomen – krš. Iako krške forme uistinu na mnogim dijelovima Hercegovine, kao i susjedne Dalmacije te Crne Gore, predstavljaju neporecivu i jako privlačnu vizualnu atrakciju, sedimentne vapnenačko-dolomitne stijene koje grade sav taj krš na mnogim mjestima kriju jedan drugi manje poznati vid prirodne atrakcije, a to je paleontološko bogatstvo predstavljeno brojnim vrijednim fosilnim ili okamenjenim ostacima davno izumrlih biljaka i životinja.

I dok su najvećem dijelu domaće i šire javnosti kao takvi dosada razotkriveni i opisani fosili poznati uglavnom iz visinski nižih predjela Hercegovine u pojasu od južnih dijelova općine Neum pa do sjevernih dijelova općine Posušje, vrijedi spomenuti jednu isto tako vrlo zanimljivu činjenicu, a to je, da i gotovo svaki kutak te predio najvećih hercegovačkih planina sadrži vrlo vrijedne, a ponekad i jako atraktivne fosilne ostatke. U slučaju gotovo svih hercegovačkih planina, uključujući pri tome planine Velež, Prenj, Čabulju, Čvrsnicu, Vran, Ljubušu, Zavelim, Tušnicu, Žabu i brojne druge, može se sa sigurnošću zaključiti kako su one izgrađene gotovo isključivo od sedimentnih stijena mezozojske starosti – odnosno od vapnenaca i dolomita trijasa, jure i krede. Gledajući, nadalje, sami karakter ovih mezozojskih karbonata koji izgrađuju naše hercegovačke planine, možemo uvidjeti novu vrlo zanimljivu i atraktivnu činjenicu, a to je, da sve te karbonatne vapnenačko-dolomitne stijene na brojnim lokacijama, pa čak i na najvišim dijelovima planina preko 2000 m.n.v., sadrže brojne fosile izumrlih organizama iz drevnog praoceana Tetis. A dodatnu zanimljivost daje novootkrivena činjenica da se na jako puno mjesta te kutaka navedenih planina, i to znatno više nego što se ranije očekivalo, kriju stijene s mnogobrojnim ostacima fosila iz jako plitkih morskih dijelova.

Ustvari u velikom broju ovakvih slučajeva radi se o pravim okamenjenim morskim grebenima sa očuvanim raznolikim fosilnim organizmima koji su izgrađivali te grebene još od početnog i najstarijeg dijela mezozoika – trijasa. Pa tako možemo uvidjeti to da su južnije hercegovačke planine izgrađene, ustvari one i predstavljaju – okamenjene morske grebene i plićake iz najmlađe mezozojske periode – krede, a to su planine Žaba iznad Neuma, Velež i Čabulja kod Mostara, Sniježnica kod Stoca, Zavelim kod Posušja, Jastrebinka iznad Mostarskog blata, Tušnica i Ljubuša kod Tomislavgrada te još neke druge. Za razliku od ovih, relativno nižih planina u odnosu na one najviše, dio planina na svojevrsnom središnjem te sjevernijem pojasu Hercegovine, isto tako predstavlja okamenjene morske grebene i plićake, ovaj put ne kredne, već starije – jurske starosti, pri čemu su najizrazitije takve planine sa najviše jurskih sedimenata – planine Prenj, Čvrsnica, Vran, sj.dio Čabulje, i još neke druge. No, iako na ovim najvišim hercegovačkim planinama pretežu stijene jurske starosti, neophodno je spomenuti i činjenicu da pojedini njihovi dijelovi sadrže pojaseve s još starijim mezozojskim – trijaskim stijenama u kojima se isto tako mogu pronaći vrlo zanimljivi fosilni ostaci iz drevnih morskih plićaka i grebena koji su postojali na ovim mjestima još u doba trijasa. Upravo, jedan takav, poseban visokoplaninski predio – koji se sastoji od karbonatnih stijena vapnenaca i dolomita srednje i gornje trijaske starosti, u kojem su od strane autora razotkriveni fascinantni fosilni ostaci, nalazi se ni više ni manje već u samom Parku Prirode Blidinje i to gotovo neposredno kod poznatog svetišta Dive Grabovčeve na predjelu zvanom Kedžara.

Doslovno, okamenjeno, more sa bezbrojnim divovskim školjkama megalodonima prostire se na čitavom planinskom pojasu iznad čuvene Dive Grabovčeve Posve neočekivano paleontološko otkriće nevjerojatnih fosila, dogodilo je se od strane autora bloga, nedavno tijekom geološkog terenskog rekognisciranja sjevernijih dijelova Parka prirode Blidinje na širem prostoru Kedžare. Kroz paralelnu analizu geoloških karti ovog prostora, uključujući tzv.OGK (Osnovna geološka karta SFRJ) u mjerilu 1:100 000, listovi Livno, Prozor i Mostar, došlo je se do uvida da se na krajnjim sjeveroistočnim padinama planine Vran nalazi jedan pojas kojeg izgrađuju stijene trijasa, pri čemu najveći dio zauzimaju gornjotrijaske, dok jedan manji dio zauzimaju srednjetrijaske, sedimentne stijene. Nakon ovog uvida, autor je kroz višestruka i detaljna terenska izviđanja, pronašao na licu mjesta točno te stijene trijaske starosti. Pojas tih trijaskih sedimentnih karbonatnih stijena prostire se upravo na širem području okolo, ali i neposredno od, poznatog hodočasničkog odredišta Dive Grabovčeve na predjelu zvanom Kedžara. U okviru ovih najstarijih mezozojskih stijena, posebno interesantan predio prostire se na dijelu koji obuhvata krajnje sjeveroistočne padine Vrana, te južne padine Velike Vlajine (1704 m), budući da se na tom pojasu kriju karbonatne vapnenačko-dolomitne stijene gornje-trijaske starosti u kojima je autor otkrio nevjerojatno mnoštvo golemih okamenjenih mekušaca – školjkaša roda Megalodon. Iako je autor pred početak terenskog istraživanja ovog sjeverozapadnog dijela Blidinja samo blago posumnjao u moguće prisustvo ovih upečatljivih davno izumrlih školjki unutar stijena na ovom području, ono što je razotkriveno i pronađeno nadmašilo je uvelike sva očekivanja.

Naime, nakon, i to samo djelomičnog, obilaska cjelokupnog ovog dijela Blidinja s gornjetrijaskim sedimentnim stijenama, na vidjelo je izašla fascinantna i nevjerojatna činjenica da se ovdje kriju doslovce milijarde okamenjenih ili fosilnih primjeraka školjki megalodona od kojih ogroman broj ima prave gigantske dimenzije svojih okamenjenih ljuštura preko 35 i 40 cm u promjeru s težinom takvih cjelovitih školjaka čak i do 20 kg. Jednostavno jedno vrhunsko novootkriveno paleontološko nalazište, koje kao što je navedeno, tek treba u svom cjelokupnom opsegu istražiti do kraja. U pogledu ovih fosila, može se reći da fosilne školjke roda Megalodon predstavljaju vrlo vrijedne fosile koji pokazuju najčešće starost stijena otprilike u mlađem dijelu trijasa, u ovom slučaju -dio gornjeg trijasa pod nazivom -norik. Pa se u okviru toga na brojnim drugim, ali većinom unutrašnjim dijelovima Bosne i Hercegovine, kao i u pojedinim dijelovima susjednih zemalja Hrvatske te Crne Gore, ostatke ovih velikih okamenjenih školjki mogu pronaći većinom na visokoplaninskim područjima, a rjeđe na nižim dijelovima terena, koji su izgrađeni od trijaskih karbonatnih sedimenata. No, ono što daje ogromnu i neprocjenjivu vrijednost ovog novootkrivenog nalazišta fosilnih školjki megalodona na Blidinju jest spoznata činjenica da se na ovom lokalitetu na uistinu brojnim pozicijama stijena s ovim fosilima mogu relativno lagano iz kamena izvući čitavi, i to ne bilo kakvi već gigantski, primjerci okamenjenih ljuštura ovih školjki. Pa je tako autor već dosada preciznim radom s geološkim čekićem uspio iz kompaktnih i vrlo čvrstih vapnenaca i dolomita izvući nekoliko čitavih primjeraka srcolikih fosiliziranih ljuštura megalodona koje imaju dimenzije preko 25 i 30 cm.

No, osim toga, ogromnu vrijednost, pa i posebnu vizualnu atrakciju predstavljaju brojni prisutni veliki kameni blokovi gornjo-trijaskog sivog vapnenca u kojima se ističu mnogobrojni u obliku srca veliki bijeli presjeci ljuštura megalodontida. Na dosta takvih komada i izdanaka stijena autor je uspio pronaći te uslikati prekrasne velike bjelkaste presjeke megalodona koji imaju oblike gotovo pravilnog srca, što pridodaje privlačnosti i atraktivnosti u paleontološkom smislu ovog dijela Parka prirode Blidinje. Kroz naknadnu komparativnu analizu došlo je se do saznanja da posve sigurno na ovom lokalitetu postoji više zasebnih vrsta roda Megalodon, pri čemu najvjerojatnije brojčano najdominantnije oblike predstavljaju dvije vrste Megalodon gumbeli i M.deccoi. Osim navedenog atraktivnog srcolikog izgleda, drugu jako vrlo značajnu osobitost te vrijednost predstavlja činjenica – prisustva nemjerljivog broja ovih fosilnih školjki s nevjerojatno velikim, takorekuć, gigantskim dimenzijama okamenjenih ljuštura pri čemu se u stijenama oko i iznad Dive Grabovčeve mogu zamijetiti mnogobrojni primjerci kojima ljušture premašuju 35 i 40 cm u promjeru. A još zanimljivija činjenica jest to da se brojni takvi gigantski primjerci ovih školjki mogu doslovno čitavi izvući iz stijene matriksa u kojima su bile okamenjene, a na pojedinim mjestima, posebice neposredno uz cestu na zasjecima, te sa strane gdje je deponiran zasječeni stijenski materijal prilikom probijanja ceste, mogu se pronaći čak već odvojene čitave ljušture ogromnih dimenzija. Pa je tako autor već prvim zastajkivanjem pored ceste te usputnim vizualnim pregledom deponiranog stijenskog materijala uz zasjek ceste na veliko i neočekivano čudo pronašao dva cjelovita primjerka ogromnih zaobljenih kamenih ljuštura megalodona koji su se najvjerojatnije tijekom gradnje ceste i radom bagera odvojili, ustvari ispali iz stijene matriksa u kojima su bile čvrsto ukomponirane.

Izgledom na prvi pogled poput kakvih velikih loptastih prirodnih oblutaka malo pobližim i detaljnijim pregledom jasno su zapaženi iskristalizirani dijelovi okamenjenih ljuštura kao i njihov karakteristični izduženo elipsoidno srcoliki oblik. Ustvari kod mnogih ovakvih primjeraka radi se o tzv.kamenim jezgrama koje predstavljaju ništa drugi već unutrašnji precizni kameni ‘odljevak’ čitave školjke i ljuštura pri čemu se vanjski izvorni sloj ljušture istrošio, razorio ili posve nestao kroz dugotrajni vremenski period izloženosti fosila raznim erozivnim, tektonskim, vremenskim i drugim utjecajima. Iako su ovi pronađeni primjerci uistinu gigantskih dimenzija, najveće primjerke ovih fosilnih školjki autor je razotkrio na nešto povišenijem padinskom dijelu i to na predjelu višem od 1500 m.n.v. u pravcu sjevera. A ono što je pri tome predstavljalo jedan posve neočekivan i vrlo zanimljiv slučaj jest to da je prilikom otkrića jednog takvog kamenog izdanka u kojem se nalaze upravo nevjerojatni gigantski školjkaši u trenutcima razlomljavanja dijela tog kamena kako bi se izvukli cjeloviti primjerci, na svjetlo dana se ukazao jedan mali šišmiš koji je svoje životno stanište pronašao upravo na ovom nevjerojatnom i totalno neočekivanom mjestu – unutar malih pukotina i šupljina između brojnih okamenjenih gigantskih školjki megalodona. Iz tog razloga i želeći sačuvati i život, a i stanište ovog malenog živog bića iz skupine sisavaca, autor nije do kraja razlomio ovaj kameni blok pa je jedan od najvećih cjelovitih otkrivenih primjeraka ovog fosilnog školjkaša i dalje ostao unutar matične stijena s tek malo izvirujućim no unatoč tome vrlo atraktivnim jasno vidljivim srcoliko-spojenim ljušturama. Drugu vrlo zanimljivu činjenicu koja upravo izuzetno pogoduje tome da se na ovom paleontološkom nalazištu mogu uspješno i pronaći i izdvajati iz stijena čitavi primjerci ovih pradrevnih kamenih školjki, predstavljaju litološko-petrološke karakteristike stijena s ovim fosilima pri čemu se u mnogo slučajeva radi o mogli bi smo reći svojevrsnom miksu dolomita i vapnenca tzv.dolostone-u.

Nadalje, u mnogim dijelovima lokaliteta prisutni su izdanci čak pravog čistog dolomita koji sadrži mnoštvo okamenjenih i remineraliziranih ljuštura školjki megalodona, pri čemu se takvi dolomiti upravo znatno lakše mogu čekićem razlomiti te na taj način omogućiti vađenje iz njih čitavih komada okamenjenih srcolikih ljuštura megalodona. Ono što je bitno reći vezano za same školjke megalodone i vrijeme kad su one postojale tj.živjele u pradrevnom moru koje je bilo znači ovdje čak na visini od 1500 i više metara i to čak prije 220 milijuna godina u razdoblju gornjeg trijasa, jest činjenica da je tada na ovom dijelu Hercegovine postojao jedan izrazito plitki morski greben koji pak nije bio izgrađen od koralja već od drugih organizama među kojima su ogroman, zapravo i najveći brojčani udio sačinjavale upravo ove izumrle gigantske školjke u obliku srca. Zaista je jedna nevjerojatna i na prvi pogled nezamisliva činjenica da je se, znači doslovno na vrhu planine nekad davno prije više od 200 milijuna godina prostiralo jedno izrazito plitko tropsko more prepuno izumrlih oblika životinja. Isto tako temeljem izgleda stijena i svih ovih fascinantnih okamenjenih školjki, te drugih fosilnih organizama možemo zaključiti da se tadašnja trijaska morska obala na sjevernom dijelu Parka prirode Blidinje sastojala od brojnih šljunkovito-pjeskovitih plaža, kamenih dijelova obale, ali isto tako i od mjestimičnih laguna te mirnih morskih zaljeva, pa čak ponegdje i jezera sličnih današnjim Baćinskim jezerima. Zaista jedan fascinantan uvid u izgled ovog pradavno iščezlog svijeta koji je na prvi pogled većini laika vrlo teško zamisliv i shvatljiv za ovo visoko-planinsko područje, no upravo i jest velika atrakcija to da gotovo bezbrojni fosili divovskih školjki megalodona te drugih pratećih fosila u istim ovim stijenama neporecivo dokazuju postojanje jednog takvog plitkog grebenskog morskog okoliša s vrlo toplim morem, te isto tako jako toplom tropsko-suptropskom klimom.

Novootkriveni fosili gigantskih školjki iz gornjeg trijasa – velika geološka atrakcija i prevrijedni novi izlošci budućeg Muzeja na Masnoj Luci sa geološkom zbirkom raznolikih fosila, stijena i minerala iz šireg područja Parka Prirode Blidinje. Najveća vrijednost, svrha i potencijal svih ovih novootkrivenih divovskih fosilnih školjki ogleda se u tome da će oni predstavljati, i ustvari već predstavljaju nove atraktivne izloške muzeja u Masnoj Luci, nadaleko poznatog samostana u sjevernom dijelu Parka prirode Blidinje podno samih visova planine Čvrsnice. Ovaj relativno veliki muzej koji je još uvijek u fazi uređivanja i opremljivanja, pored raznih muzejsko-galerijskih izložaka, slika, fotografija, raznoraznih etno-predmeta, sadržavati će jednu posebnu, ustvari jedinstvenu geološku zbirku ovog dijela Hercegovine u kojoj će biti izloženi mnogobrojni fosilni ostaci davno iščezlog svijeta, ali i razni minerali, kristali i stijene, koji su pronađeni na širem području Parka prirode Blidinje. Među svim ovim geološkim izlošcima bez ikakve sumnje, najveću vrijednost u znanstvenom pogledu, ali i u vizualno-atraktivnom smislu, predstavljaju fosili raznih vrlo zanimljivih izumrlih biljaka i životinja među kojima su prisutni fosili stari čak i do 250 milijuna godina iz razdoblja granice perma i trijasa.

Dodatnu jako zanimljivu činjenicu i ustvari jednu primamljivu atrakciju za još boljim uvidom te daljnjim paleontološkim istraživanjem davno izumrlog života na ovom prostoru, predstavlja karakter svih sedimentnih stijena koje izgrađuju čitav prostor Parka prirode. Naime, gotovo 99 posto svih stijena prisutnih na širem prostoru Blidinja pripadaju razdoblju dinosaura, mezozoiku, odnosno trijasu, juri i kredi, pri čemu ove stijene, a posebice one jurske starosti, nose određeni, a ponegdje čak i veći, potencijal za pronalaskom fosila dinosaura. Pa je u okviru toga, na pojedinim dijelovima Parka prirode gdje se na površini nalaze vidljivi veliki ravni slojevi jurskog ili krednog vapnenca koji mogu biti i strmo nagnuti, prisutna veća mogućnost otkrića fosiliziranih ili okamenjenih tragova dinosaura, dok na rjeđim dijelovima terena i to tamo gdje se unutar tankouslojenih mezozojskih sedimenata nalaze fosilni ostaci kopnenih biljaka, postoji mogućnost otkrića čak i samih skeleta dinosaura. Nadalje, pored dinosaura koji bez ikakve sumnje predstavljaju svjetski najpoznatije i najatraktivnije fosile, u stijenama šireg područja Blidinja moguće je pronaći i fosilne ribe, kao i raritetne te znanstveno vrlo vrijedne ostatke kopnenih biljaka iz perioda trijasa, jure ili krede. Iako je mezozoik daleko najpotencijalniji u pogledu izvora pronalaska fosila, vrijedi spomenuti i krajnji južni periferni dio šire okolice Blidinja gdje se kriju i nešto mlađe paleogenske tj.eocenske sedimentne stijene u kojima je isto tako moguće pronaći vrlo zanimljive fosilne ostatke izumrlih biljaka i morskih životinja uključujući najveće izumrle puževe na svijetu iz roda Campanile s okamenjenim ljušturama dugima i do 60 i više cm. Svi ovi primjerci fosila, kako oni već prethodno otkriveni, tako i oni koji će se tek razotkriti i prikupiti s terena, sačinjavati će vrijedne i jedinstvene geološke eksponate muzeja u Masnoj Luci. A o samoj ljepoti prirode na području Parka prirode Blidinje suvišno je govoriti, jer svatko onaj tko je ikad, a posebice u ovo ljetno ili rano-jesensko doba, posjetio prostor Blidinja zasigurno je ostao oduševljen ljepotom planinskih masiva Čvrsnice i Vrana sa šumovitim padinama obraslim endemičnim i atraktivnim crnogoričnim šumama bora, munike, jele i smreke, promreženim lijepim zelenim proplancima i livadama, te sve to upotpunjeno sivo-bijelim mezozojskim vapnenačko-dolomitnim stijenama vrlo zanimljivih oblika. Te izuzev svih ovih prirodnih elemenata neizostavno je naglasiti kako čitav prostor Parka prirode Blidinje predstavlja jedan nevjerojatan botanički raj u kojem se nalaze na stotine i stotine endemičnih planinskih, i prije svega ljekovitih biljaka i trava.

U pogledu budućeg turističkog i lokalno-kulturološkog značaja svih prethodno i buduće sakupljenih geoloških eksponata, kao i samog muzeja, može se opravdano zaključiti kako će novo-postavljena geološka zbirka u okviru muzeja predstavljati jednu novu turističku primamljivost za dolaskom i obilaskom Masne Luke kao i čitavog Parka prirode Blidinje, a pogotovo svima onima koji će od Masne Luke kao početne točke ići u planinarenje na vrhove Čvrsnice. A isto tako možda još i veću ulogu te posjećenost, odredište Masna Luka može imati tijekom zimskih mjeseci kada tisuće ljudi dolazi na ovo područje na skijanje i ostale snježne zimske aktivnosti. Sve u svemu, pored svih neporecivih prirodnih elemenata koji sačinjavaju čitav Park prirode i ostalih prisutnih sadržaja, geološka zbirka sa svojim fosilima, stijenama, mineralima i kristalima sa šireg prostora Blidinja, predstavljati će zasigurno jedan potpuno novi ne samo atraktivni već i jedinstveni sadržaj Parka prirode Blidinje, koji će privlačiti sve veći broj ljudi da posjete ovaj prekrasni planinski raj Hercegovine.

Blidinje.NET