FOTO: Bukovčevo putovanje od broda do ateljea
Mostarsko proljeće – 21. Dani Matice hrvatske Mostar otvoreno je 19. ožujka izložbom „Portreti obitelji Vlaha Bukovca“ sa slikama u vlasništvu Umjetničke galerije Dubrovnik u Galeriji Aluminij u Mostaru.
Vlaho Bukovac bio je najznačajniji hrvatski slikar na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Rođen je u Cavtatu kod Dubrovnika 1855. godine, otac mu je bio Talijan, a majka Hrvatica te mu je izvorno ime bilo Biagio Faggioni. . Bukovac sa 15 godina polazi na svoje prvo putovanje kao pomorac. Nakon dvije godine odlazi u Ameriku gdje je radio kao soboslikar, te je oslikavao vagone. Bukovčevo plodno razdoblje započinje odlaskom u Pariz, gdje na Akademiji usavršuje svoj rad. Njegovi najčešći modeli su bila njegova žena Jelica i djeca: sin Ago i kćeri Ivanka, Jelica i Marija.
Voditelj Galerije Aluminij još od 2010. Darko Juka nazvao je izložbu Bukovčevih portreta obitelji ”cvjetanjem duše”.
“Izvesti Bukovca iz dubrovačkih zidina moguće je samo ako gospari imaju povjerenja u vas, a povjerenje se ne rađa preko noći. Ono se gradi godinama, kroz suradnju, kroz zajedništvo, kroz sinergiju. Dovesti ovu izložbu u Mostar tehnički je bilo iznimno složeno i ponos je time veći što su djela danas ovdje. Uz prezime Bukovac, svaki ukras od riječi, svaki iskazani ushit, doimaju se nedostatnima. Ovo je krunski likovni događaj godine, izložba koja ulazi u gradske kulturne anale, a osobitost postava je i u tomu što, uz majstorska platna najvećega hrvatskog portretiste, izlažemo i dva autoportreta njegovih kćeri Ivanke i Jelice, prvih studentica praške ALU uopće, koje je i sam ponosni otac na platnima prikazao u ateljeu, odnosno u prepoznatljivo zamrljanoj slikarskoj kuti” – kazao je direktor Aluminijevih korporativnih komunikacija Darko Juka, poručivši kako je Galerija Aluminij osnovana 2000. i odavno je nadrasla svoju izvornu svrhu i kako je ona danas institucijom s poslanjem, iskrom koja stvara bljesak ljepote u životima svojih sugrađana.
Njegov rad broji oko 400 portreta i 150 drugih slika, a najpoznatije djelo je La Grande Iza. Slikao je velike kompozicije: Gundulićev san (1894), Dubravku (1894) i zastor HNK na temu hrvatskog preporoda (Zagreb 1895).
“Vlaho Bukovac je u našoj nacionalnoj umjetnosti važan kao rodonačelnik modernog slikarstva kojeg je donio iz Pariza kao središnjeg urbanog i umjetničkog središta Europe na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Istovremeno je imao izuzetnu društvenu ulogu jer je bio nositelj društvenih aktivnosti u Zagrebu, utemeljivši prvi pravi izložbeni prostor – Umjetnički paviljon i Društvo hrvatskih umjetnika koje je okupljalo mlade i progresivne slikare. Zbog tog čina i sukoba s ministrom bogoštovlja i nastave Izidorom Kršnjavim, Bukovac je napustio Zagreb i otišao u Prag gdje je živio dvadesetak godina, do svoje smrti 1922. godine. Kada promatramo njegovu važnost u suvremenom trenutku, govorimo o bogatoj likovnoj produkciji, njegovom neospornom talentu i spomenutoj društvenoj ulozi. Možda je ono najosobnije uvijek ostavljeno u drugom planu, a to je Bukovčev osjećaj odbačenosti nakon sukoba s Kršnjavim i njegovo žaljenje što u domovini ne može naći svoju sreću. U mnogome je ta paradigma aktualna i danas u primjerima ljudi koji su iz egzistencijalnih i drugih razloga iselili iz Hrvatske”.- istaknuo je Marin Ivanović, v. d. ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik
Nastupio je ukupno 72 puta na skupnim i samostalnim izložbama u više zemalja svijeta. Izlagao je na drugomu i na petomu Venecijanskom bijenalu, 1897. i 1903. godine, a tad su mogli dobiti priliku da se dva puta pojave na toj svjetski prestižnoj izložbi samo najveća svjetska slikarska imena. Bukovac je preminuo u Pragu ostavivši iza sebe opus od oko 1200 ulja na platnu, te stotinjak akvarela, tempera i crteža.
Matea Romić
