Evolucija MOSTA – Iz Hrasta u društvo štovatelja Josipa Broza Tita
Iz niza poteza jasno se da iščitati kako je MOST još jedna interesna grupacija, ušminkana od strane medija za jednokratnu uporabu kao i don Ivan Grubišić. Ono što fascinira je ideološka evolucija Mosta iz Hrasta u nešto što je hibrid između SRP-a i Društva štovatelja Josipa Broza Tita.
U 25 godina hrvatskog višestranačja nagledali smo se raznih političkih transfera. Mijenjale su se stranačke iskaznice i košulje kao na pokretnoj traci. Pretrčavalo se iz lijevog u desni tabor i obrnuto. Pretrčavali su lokalni političari, ali i oni na državnoj, parlamentarnoj, razini. Događalo se i događa se da cijeli stranački ogranci napuštaju matične stranačke organizacije i prelaze u nove političke grupacije. No, do sada nije zabilježen slučaj da jedna stranka u dvije godine postojanja promijeni svjetonazorski pravac iz krajnje desne, kršćanske i nacionalne stranke, u anacionalnu grupaciju štovatelja lika i dijela Josipa Broza Tita.
Ovaj politički fenomen zahvatio je čudno društvo iz Metkovića i tzv. Mosta Nezavisnih listi. Bolji poznavatelji političkih kretanja u Hrvatskoj sjetit će se kako su lider Mosta, Božo Petrov, i njegovi prvi suradnici u političke vode krenuli kao gorljivi zagovornici Hrasta. I danas su na internetu dostupne video snimke na kojima se Petrov i njegovi suradnici zaklinju, u majicama s logom Hrasta, u vjeru, domovinu, obitelj i općenito nacionalne vrijednosti.
Kako se onda dogodilo da zagriženi domoljubi nakon samo par mjeseci postanu predani štovatelji postignuća Josipa Broza Tita? Odgovor na ovo pitanje kao i na brojna druga u politici je samo jedan-politički oportunizam! Ostavimo za sada po strani ne realizirana politička obećanja Bože Petrova i Mosta u Metkoviću, ovom temom su se iscrpno pozabavili neki portali, fokus ovoga teksta je fenomen promjene svjetonazorskih gledišta Mosta u kratkom vremenskom razdoblju.
Hrast su politički analitičari u Hrvatskoj po osnutku klasificirali kao stranku dosta desno od desnog centra, neki čak kao krajnju desnicu naslonjenu na nauk Katoličke crkve. Takva stranka u hrvatskim političkim okvirima te uz aktualnu medijsku strukturu u Hrvatskoj teško može dobiti željeni prostor za afirmaciju.
Na lokalnom nivou, onom Metkovića, kao izrazito konzervativne i nacionalno obojene sredine, Hrast ima problem sličnosti, svjetonazorske i programske, sa HDZ-om, HSP-om i HSS-om. Petrov i njegov tim ovaj problem vrlo brzo uočavaju te odbacuju dres Hrasta i za lokalne izbore se pripremaju sa Nezavisnom listom Mosta.
Toliko željenu medijsku podršku dobivaju vješto se predstavljajući kao lista mladih ljudi, ideološki neopterećenih, koji svom gradu žele samo napredak i blagostanje. Budući su protiv sebe imali aferama opterećenog Stipu Gabrića Jamba vrlo brzo dobivaju naslovnice nacionalnih medija i značajne minutaže na nacionalnim televizijama. Jambo, sa svim svojim aferama, jednostavno nije imao šanse pred naletom Mosta. Metković je osvojen čak i lakše negoli su to vođe Mosta mislile.
No, Metković kao grad koji je, kao i većina gradova u Hrvatskoj, doživio krah industrije i privrede, teško preko noći može naprijed. Svjesni kako će u okvirima Metkovića vrlo brzo propasti kao pročitana lokalna priča stratezi Mosta vuku jedini preostali potez-bježe na nacionalnu razinu.
Projekt Mosta na nacionalnoj razini Petrov i društvo rade na podlozi lokalnih izbora u Metkoviću. Božo Petrov se počinje intenzivno reklamirati kao nova generacija ideološki neopterećenih političara koji čuda rade u malim sredinama. Često banalnim i populističkim mjerama poput smanjena gradonačelnikove plaće, koju je vrlo brzo vratio na prijašnju razinu, skreće pozornost na sebe.
Most vidi prostor za promociju u političkom spektru koji zagovaraju određene medijske i interesne grupacije-u tzv. trećem putu. Vrlo brzo Petrov iz Metkovića počinje davati savjete za vođenje vlade i države pa čak tvrdi i kako je spreman ni više ni manje nego biti premijer. Međutim, da bi dobio značajniju podršku medija i interesnih grupacija Petrov i Most se moraju odreći hereze odnosno Hrasta. U brižno pripremljenoj emisiji kod Aleksandra Stankovića Petrov, koji je do jučer javno tvrdio kako je obitelj svetinja i zaklinjao se u Franju Tuđmana, tvrdi kako nema ništa protiv gay brakova i Josipa Broza Tita.
Most nakon ovog obreda inicijacije kod Stankovića dobiva strahovitu potporu medija, a metkovski recepti uspjeha postaju sastavni dio gotovo svih emisija na javnim televizijama. Petrov tada pokušava na regionalnoj razini proširiti zone svog utjecaja pa u suradnji s SDP-om pokušava na prijevremenim izborima u Vrgorcu poraziti HDZ. Upravo u Vrgorcu na vidjelo je izašla povezanost SDP-a, Mosta i medija.
Unatoč svim podmetanjima, licemjernom lobiranju po Hercegovini te blokiranju granice s SDP-om, Petrov na Vrgorcu lomi zube. Iz vrgorske izborne priče vrijedi navesti detalj koji dodatno oslikava karakter Mosta. Naime, Petrov je sa šefom svog vrgorskog ogranka i kandidatom za gradonačelnika mjesecima kod birača u Hercegovini lobirao za glasove. To ga nije spriječilo da ovih dana saspe drvlje i kamenje na glasače iz Hercegovine koji imaju pravo glasa u pograničnim područjima.
Nakon poraza u Vrgorcu Petrov i Most privremeno gube dah, a spas pronalaze u otpadniku iz HDZ-a Dragi Prgometu. Interesantno je kako je i Prgomet u emisiji NU 2 kod Aleksandra Stankovića na pitanje o Titu odgovorio neodređeno, izbjegavši jasno osuditi zločinca i diktatora. Na koncu Most i Petrov ulaze u savez i s notornim Stipom Petrinom. Načelnik Primoštena poznat je u nacionalnim okvirima po hvalospjevima na račun Josipa Broza Tita i uvredama na račun prvog predsjednika RH Franje Tuđmana.
Iz svega navedenog jasno se da iščitati kako je MOST još jedna interesna grupacija, ušminkana od strane medija za jednokratnu uporabu kao i don Ivan Grubišić. Ono što fascinira je ideološka evolucija Mosta iz Hrasta u nešto što je hibrid između SRP-a i Društva štovatelja Josipa Broza Tita. /direktno/
