Dr. Josip Perić – Ćoza: Ne mogu prihvatiti da je zdravstveni sustav sve druge bolesti stavio u drugi plan
Poliklinika Perić u Tomislavgradu s radom je počela prije sedam godina. Zdravstvena je to ustanova u privatnome vlasništvu dr. Josipa Perića Ćoze koja nudi široku i kvalitetnu zdravstvenu uslugu.
Stoga ne čudi što brojni pacijenti, ne samo iz tomislavgradske općine i Hercegbosanske županije već i susjednih županija i RH, upravo ovdje traže liječničke usluge, a vrata Poliklinike uvijek su otvorena, pa i ovom vremenu pandemije koronavirusa. O svemu tome više govorio je dr. Josip Perić, piše Tomislavcity.com.
Kao zdravstveni djelatnik ne mogu uskrati nekomu pomoć i ovih mjeseci dolazili su većinom oni pacijenti koji nisu mogli ostvariti svoje potrebe u nekim drugim ustanovama. Vanjski suradnici Poliklinike nisu dolazili, osoblje je radilo nešto skraćeno, ali ja sam radio cijelo vrijeme i većinu usluga smo pružali u maksimalnome opsegu i cijelo vrijeme. Hvala Bogu, još smo živi, zdravi i na nogama. Mislim da su i pacijenti zadovoljni, a posebno će biti zadovoljni kada ova ustanova potpiše ugovor sa Zavodom zdravstvenoga osiguranja, jer mislim da je to jedino normalno – da pacijenti imaju pravo izbora u koju ustanovu će dolaziti. Ovo što sada imamo je jedan oblik diskriminacije koju ova ustanova trpi. Uplaćujemo sve doprinose i obveze, a nemamo nikakvih prava. Nadamo se da će se to prekinuti, ako ne, onda će završiti na sudu, ali se nadam da za tim ipak neće biti potrebe.
Kakav je Vaš stav o infekciji koronavirusa i kako su zdravstvene ustanove u našoj Županiji odgovorile na novonastalu situaciju?
Za sve nas je ovo novi moment. Borimo se protiv nečega o čemu do sada gotovo nismo imali pojma. Kod pojedinih ljudi vlada nekakva psihoza – vidjevši sve ovo u medijima, ispalo je da je to grozna infekcija – a i je za one koje zahvati. No, trebamo se pridržavati preporučenih epidemioloških mjera. Ovdje sam uradio sve što se moglo: od dezinfekcije i ovlaživanja prostora, dezinfekcije ruku, nošenje maski… Svi moji djelatnici su negativni na infekciju i nadam se da će tako ostati. Smatram da će ova infekcija i pandemija prestati kada prokuženost bude daleko veća, a ovako – ostaje uvijek mogućnost da dođe do pogoršanja epidemiološkoga stanja.
Želim reći da ne treba umirati od straha, a još manje treba glumiti budalu.
Treba poštivati mjere i mislim da će se ta pandemija držati pod kontrolom. A da ćemo virus odstraniti i da će se naći neki lijek koji će to rješavati – nisam baš neki optimist, jer znamo da do dana današnjega protiv virusnih bolesti i nemamo efikasnih lijekova, osim što treba stimulirati vlastiti imunitet, imunitet organizma ispravnom prehranom, smanjenjem pušenja i rizičnih faktora – odnosno, zdraviji život bi bio jedan od načina kojim bi mogli prevenirati nastavak nove pandemije.
Član ste Kriznog stožera koji je formiran pri resornome županijskom ministarstvu. Jeste li suglasni sa svim mjerama koje taj stožer i ostale mjerodavne službe u FBiH donose?
Od onih sam ljudi koji malo drugačije razmišljaju. U tim tzv. kriznim stožerima bile su i osobe iz državnih javnih poduzeća koje su donekle morale poštivati ono što je naređivano, ali mislim da je tu bilo jako puno lutanja. Neke stvari su bile nelogične. Kada su ukinuli policijski sat, znao bih u šali reći da je koronavirus zapostio ramazan, pa neće napadati za vrijeme ramazana.
Zatvorilo se kompletnu državu, uništilo se i ono malo gospodarstva. Strah me je da će biti veća “korona” nakon korone nego li ovo što se sada događa. Jako puno ljudi će završiti na birou i bez plaća. Nažalost, oni koji sebe nazivaju vlašću, i vrh politike, apsolutno nemaju sluha i osjećaja za sve ovo što se događa. Što se tiče resornoga županijskog stožera, mislim da je on odradio dosta dobro i da je ova Županija za sada prošla super. Koliko su pojedine zdravstvene ustanove bile spremne – to je upitno jer jednostavno ni županijska bolnica nije bila spremna za ovakav vid liječenja, infektivnoga odjela nema i vjerojatno će se u budućnosti i to riješiti, ali se u prvome redu trebaju educirati ljudi koji se znaju nositi s ovakvim problemom.
Strah je bio taj koji je određivao ponašanje pojedinih ljudi.
Osobno se ne bojim ničega, još manje korone. Boga na pomoć, pa šta bude, a osim toga korona je samo bolest, ja sam liječnik i ni jednom pacijentu neću uskratiti pomoć. Apelirao bih na naše građane da se prema zaraženima ne ponašaju kao primitivci i da ne osuđuju te osobe. Nitko od nas ne može garantirati za sebe da danas ili sutra neće biti zaražen. Za nadati je se i očekivati da to ne bude teški oblik koji će završiti smrću. Imamo i gripe koja završi smrću. Ovo je sigurno teža infekcija i prema njoj se treba malo ozbiljnije gledati, ali ni u kojem slučaju ne smije se praviti izolacija i pečatiranje ljudi koji su, ne daj Bože na neki način “pokupili” taj virus. To su naši sugrađani koji su oboljeli, isto kao što su oboljeli od tumora ili bilo koje druge bolesti. Ono što ne mogu prihvatiti u zdravstvenom sustavu je to da su sve druge bolesti stavljene u drugi plan zbog korona infekcije. Možda je to tako trebalo – ja osobno smatram da nije i da su se morali razviti, uvjetno kazano, paralelni sustavi koji bi tretirale i druge bolesti kojih nije nestalo kada se korona pojavila.
Ranije je bilo govora i da će se ovi testovi moći uraditi pri županijskoj bolnici u Livnu. Što je s tim?
Aparat koji je Krizni stožer nabavio za županijsku bolnicu stigao je s reagensima. Onda se pojavila situacija da su u županijskoj bolnici kazali da oni imaju drugu aparaturu od drugoga proizvođača i da samo trebaju nabaviti reagense. Na kraju je taj aparat dodijeljen Zavodu za javno zdravstvo. Nisam siguran da je još u funkciji, a trebao bi. Posebno kako bi ljudi dobili potvrde radi putovanja. Još važnije, inzistiram da se testiraju ljudi koji su uvjetno rečeno “na prvoj crti obrane: zdravstveni djelatnici, policija, zaposleni u trgovinama” i to iz razloga kako bi se vidjelo koliko je ljudi došlo u kontakt s virusom, bez obzira jesu li imali simptome ili ne. To bi dobro bilo i radi kasnije preventive i potrebitih mjera ako se ovakvo stanje, ne daj Bože, pojavi ponovno. To nitko ne može isključiti.
Poliklinika Perić u Tomislavgradu djeluje sedam godina. Možete li nam dati jedan kratki osvrt na dosadašnji rad?
Ovo je moj životni projekt, mene i moje obitelji. Jednostavno volim ovaj posao i ovaj kraj i ne znam što bi se trebalo dogoditi da napustim svoj Tomislavgrad. Iako kažu da ovdje nema života, ja ga ne bih mijenjao ni za New York, Berlin, Sarajevo, Zagreb ili bilo koje drugo mjesto. Bitno je da imaš ljude, da svoje posao radiš korektno. Jedan mali Tomislavgrad ima Polikliniku Perić koja se ne boji bilo koje poliklinike u BiH pa i šire. Trudimo se održati i poboljšati razinu usluga. Kad sam krenuo od male ordinacije, uvijek sam zamišljao nešto ovako, i ako Bog da zdravlje, mislim da ovdje neće biti kraj. (…) Želim svim Duvnjacima, ovdje i šire, da stanemo na noge, vratimo se normalnome životu i da ovdje ostvarimo uvjete za ostanak naše mladosti, jer bez toga postat ćemo gerijatrijska županija, a blizu smo toga.
Vrijeme je da svi zajedno upremo – tvrdim da ovdje ima prostora za život pod uvjetom da se radi.
