Djeca već u osnovnoj ulaze u kladionice, a u srednjoj postaju kockari
Igre na sreću vrlo često donose nesreću, posebice kad govorimo o onima koji su zagazili u taj mračni začarani krug iz kojega se, bez stručne pomoći, vrlo teško izlazi.
Kako je kockanje u BiH postalo način života i “normalnog” funkcioniranja, pokazuje podatak da je prihod od online igara na sreću u RS-u lani bio veći za 7,5 milijuna KM u odnosu na godinu ranije, piše Večernji list BiH.
Nastavljen trend
Taj trend nastavljen je i u ovoj godini, stoji u podacima Republičke uprave igara na sreću u RS-u, prema kojima se u samo dva mjeseca ove godine u blagajnu od online klađenja slilo 4,6 mil. KM. Je li se i koliko povećao broj kockara u posljednje vrijeme, posebice od pojave pandemije koronavirusa, upitali smo Marka Romića, psihologa i voditelja Kluba liječenih ovisnika o kocki u Mostaru. – Budući da vodim jedini Klub liječenih ovisnika o kocki u BiH, na temelju svojih zapažanja mogu reći kako patoloških kockara u Klubu nikada nije bilo više. Nekada ih je bilo 20, a sada po pomoć dolazi 28 osoba. Naravno, taj broj je samo kap u moru, ali ipak pokazuje tendenciju povećanja broja kockara. Po mom zapažanju, pandemija nije bitno promijenila broj ljudi koji kockaju, došlo je do promjene načina na koji se to radi. Ljudi su masovno prešli na online kockanje, doduše, to je i ranije bila praksa jer patološki kockari skrivaju svoje sklonosti, ali prije su fizički morali odlaziti u kladionicu, a sada to mogu obaviti iz spavaće sobe ili ureda. To im je na neki način olakšalo kockanje, ali njihovim obiteljima i cijeloj zajednici otežava detekciju i suočavanje s problemom. Broj kockara odranije nije značajno promijenjen, ali je u stalnom porastu i to je evidentno. I danas ih je 50-ak tisuća, ako ne i više – objasnio je Romić ističući kako je prevencija u svemu najvažnija. – Najbolja prevencija je ona koja se provodi u obitelji, odnosno odgoj i usađivanje zdravih vrijednosti i ponašanja. To je najbolja prevencija, sve ostalo je gašenje požara i saniranje štete. Ako imamo uravnoteženu i zdravu ličnost koja ima ispravne stavove prema kockanju i problemima koje ono nosi, onda nećemo imati ljude koji u sebi imaju potrebu kockati i koji će zapravo imati negativistički stav prema tome. S druge strane, ako imamo nezdrave obitelji u kojima je sve u raspadu i u kojima se ne zna tko pije, a tko plaća, naravno da će i djeca postati žrtve kojekakvih devijacija, pa tako i patološkoga kockanja. Stanje je, nažalost, katastrofalno. Na temelju uvida sve je niža granica u kojoj mladi, bolje reći, djeca počinju kockati. Nekada su to bili srednjoškolci, a danas djeca u sedmom razredu. Oni već tada, u sedmom razredu, naprave prve korake, a u srednjoj školi postaju patološki kockari. Na liječenje je u Klub dolazio mladić koji je imao samo 16 godina. I što nam to govori – pita se Romić dajući neka od mogućih rješenja.
Ozbiljan problem
Problem je puno ozbiljniji nego što se na prvu vidi. Svi trebaju raditi na prevenciji, od pojedinca do institucija. Ne mislim da kockanje treba zabraniti, bilo ga je tijekom povijest i uvijek će ga biti. Međutim, imamo ljude koji uništavaju svoje obitelji koje se zadužuju, maloljetne osobe koje kockaju, a to se ne bi smjelo događati. Treba uvesti sustav i mjere koje bi išle u smjeru smanjenja patološkoga kockanja jer to je vrlo važna problematika na čijem bi rješavanju trebali raditi svi. A ovako se, nažalost, dotiče samo žrtava kockanja odnosno njihovih obitelji – zaključio je Romić.
