Dio drugi: Velika gradina na Orlovači pored Livna

 

Istočno od grada Livna, na pola puta od Goričkog groblja do Dobranjskog polja nalazi se velika gradina, na najvišoj točki tog dijela Orlovače.

 

Slika 1. Gradina

Za razliku od ostalih gradina u bližem okruženju (Teber, Kasalova, Gradina iznad Potočana i Zagorčana te Vidoška gradina) ova, površinom najveća, nije zauzela strateški nedostupno mjesto. Smještena je baš nekako u sredini kao veza svih okolnih gradina. Ono što je zanimljivo jeste da i pored veličine i količine materijala koji je utrošen za njenu gradnju na samoj lokaciji ima jako malo ili nikako ostataka keramike i drugih tragova ljudskog boravka na ovom mjestu, za razliku od ostalih gradina. Za nekoliko posjeta na površini smo našli trag, jedva zamjetne svastike u mekšem kamenu od ostalih u nasipu.

Slika 2. svastika na kamenu?

Na zapadnom prilazu se nazire ostatak nekakvog puta ali je teško procijeniti da li je iz perioda Gradine ili iz perioda krečana koje su rasute jedna do druge iza zapadnog oboda nasipa/zida.

Slika 3. Podloga starog puta

Slika 4. Ostatci srednjovjekovnih krečana

Postoji pisanje da je Orlovača ostala bez šume prilikom zadnjeg utvrđivanja Grada, a šumu su progutale upravo brojne krečane koje se mogu naći po vrtačama i zaravnima Orlovače.

Zašto se najveći objekt iz željeznog, brončanog (a možda i starijeg doba) nalazi na lako pristupačnom mjestu u središtu okolnih, po materijalnim ostatcima bogatijih naseljenih mjesta iz istog perioda?

Slika 5. Gradina na Orlovači i veza sa gradinom na Teberu, Kasalovom gradinom, Potočanskom, Zagoričanskom i Vidoškom gradinom

Ovdje napomena da je gradina pored Vrbovnika, iznad Zagoričana gotovo cijela devastirana prilikom gradnje puta.

Je li pogrešno zaključiti da je možda taj lokalitet najstariji (nedostatak keramike)? Možda je imao procesijsko i kultno mjesto za okolno stanovništvo? Odgovore će možda jednog dana dati arheolozi.

Slika 6. Ostatak vanjskog ruba gradine sa pogledom na zapadni obzor

Mi ćemo ovom reportažom zamisliti da je bilo baš tako. Da se duhovni, društveni i vjerski život zajednice odvijao baš na tom mjestu. Naime sa tog mjesta se, pored glavnih gradina Livanjskog kraja ( da spomenemo još Vašarovine, gradine ispod „Planine“ , Privalu…) jako dobro vidi horizont Kamešnice sve do Troglava i dalje. Dakle vide se svi zupci i vrhovi planina za koje zapada sunce u svojoj putanji tijekom godine. Vide se sva mjesta gdje sunce zalazi i lako se sa starješinskog stolca moglo odrediti vrijeme i doba godine. Isto tako se vidi planinski horizont Tušnice, Jelovače i Borove glave, gdje sunce na istoku izlazi.

Slika 7. Ostatci suho zidnog vanjskog ruba, pogled prema Teberu i kuli

Tokom cijele godine sa ovog opservatorija možete pratiti izlaske i zalaske sunca, zviježđa i mjeseca. A Bog je stvorio takve vrhove na zapadu da svaki zalazak ima svoj zarez u livanjskom kalendaru.

Slika 8. Zalazak sunca u siječnju i vršci od Konja do Troglava – pogled sa Bužanina

Slika 9. Izlazak mjeseca iza vrha Tušnice (istok) u trenutku zalaska sa prethodne fotografije

Kokino u Makedoniji, najstariji Europski opservatorij je nastao radom ljudskih ruku, prilagodbama terena na horizontu. A mi smo svoj možda dobili na poklon, stvaranjem!?

Slika 10. Opservatorij u Kokinu, Makedonija

Više o opservatoriju kod Kokina možete čitati ovdje https://macedonia-timeless.com/cro/o-nama-hr/o-nama/dali-ste-znali/kokino-megalitska-opservatorija

U neolitskim kulturama zapadne Europe cijela zajednica i društvena struktura se organizirala da izgradi henge-ove (najpoznatiji Stonehenge) da bi odredili među ostalim i vrijeme. U ravničarskim krajevima je i to bio način da se odrede bitni datumi za zajednicu.

U visokom i hladnom livanjskom kraju i danas je teško biti poljoprivrednik. Zamislite kako je bitno bilo odrediti točno vrijeme sjetve u stara vremena bez sata, kalendara na zidu i mobitelu. Možda se sa ovog mjesta pratilo sunčevo kretanje kroz godinu i određivao ritam života Zajednice bilo da se radi o poljoprivrednom, političkom ili duhovnom kalendaru (stari Atenjani su imali tri kalendara a svaki svoju svrhu i nisu bili baš točni za razliku od Livanjskog)?!

Ništa od ovog ne mora biti tako. Zadnju riječ će imati arheolozi osim ako nemar današnjih ljudi do tada ne uništi sve ove drevne lokalitete. Samo u zadnjih pedesetak godina stradale su dvije od spomenutih gradina.

No jedna je činjenica iz ove reportaže je neosporna. Baš tu podno gradine na Orlovači se nalazi za sad jedino livanjsko srce u kamenu!

Slika 11. Srce kamenica