Deseci crkava i samostana u BiH doživjeli su sudbinu Aje Sofije
Odluka turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana da se Aja Sofija u Istanbulu ponovno preinači u džamiju nakon što je prošla nekoliko burnih transformacija, od pravoslavne crkve, spaljivanja i ponovne gradnje do pretvaranja u džamiju pa muzej, opet je potaknula rasprave o još burnijoj prošlosti.
Odluku su osudile brojne zapadne zemlje, a u Bosni i Hercegovini ponovno se počelo kopati po povijesti podsjećajući na teško nasilje i tiraniju Osmanskog Carstva, posebice prema kršćanima, piše Večernji list BiH.
Fratri obnavljali, Turci rušili
Brojni objekti i danas svjedoče tu krvavu i burnu povijest te nasilje i krivotvorenje činjenica. Franjevac Bosne Srebrene fra Andrija Zirdum, koji je preminuo prije nekoliko godina, dugo godina istraživao je fenomen uništavanja katoličkih crkava i njihova preuređenja u džamije.
“Više od godinu dana istraživao sam srednjovjekovne crkve i samostane, samo na temelju povijesnih izvora, arheologije i stručne literature. Da to bolje utemeljim, uz svaku otkrivenu crkvu ubilježio sam sve što je u njoj i o njoj sačuvano te izvore i stručnu literaturu u kraticama. To sam tiskao 2001. u Bosna franciscana 15., 161. – 219. Uporan mi se rad isplatio.
Pronašao sam porušene 464 katoličke crkve i 48 franjevačkih samostana. Za povjesničare nije bilo dvojbe jer su činjenice najtvrdoglavije”, upozorio je fra Andrija. Naveo je kako su samostani srušeni u Ivanjskoj/Bosanskoj Krupi, Bijeloj Stijeni/Cazin, Krupi, Bihaću, Kamengradu, Srpcu, Lijevču, Popovićima, Modriči, Lendavi, Srebrenici, Skakavi, Srebreniku, Gornjoj Bukovici, Bijeljini, Ugljeviku, Zvečaju, Tešnju, Tuzli, Gornjoj Tuzli, Jezeru, Jajcu (čak dva samostana), Podmilačju, Vranduku, Zvorniku, Lašvi, Glamoču, Bugojnu, Fojnici, Kraljevoj Sutjesci, Bobovcu, Arnautovićima, Podvisokom, Srebrenici, Livnu, Šćitu, Deževicama, Kreševu, Tomislavgradu, Kostajnici, Konjicu, Blagaju, Mostaru, Ljubuškom i Gabeli.
Dodaje kako je biskup fra Jeronim Lučić 29. srpnja 1638. na ruševinama samostana u Skakavi zabilježio kako je on porušen “kad su Turci porušili sve crkve i samostane po cijelom Bosanskom Kraljevstvu”. On ukazuje i da su neke od tih crkava bile nekoliko puta rušene te da su se osmanski propisi mijenjali ovisno o vladaru i lokalnim nasilnicima.
“Nakon rušenja crkava i samostana u Fojnici, u vrijeme osvajanja Bosne, franjevci su neke od njih obnovili, ali su oni bili ponovno srušeni u vrijeme Husref-begova progonstva kršćana 1524.”, svjedoči ovaj bosanski franjevac. On tvrdi da se slično dogodilo i u Mostaru. Jajce, Stolac i Bihać najzornije svjedoče kako su katoličke crkve pretvorene u džamije, i to tako da su najčešće na njezinim temeljima izgrađeni objekti za muslimanske vjernike.
Crkva posljednjeg kralja
O tome najzornije svjedoči crkva i samostan svete Marije u kojoj se krunom iz Vatikana okrunio posljednji vladar Bosne Stjepan Tomašević. I ovaj objekt danas predstavlja prijepor između Hrvata i Bošnjaka. Ovaj je objekt sada spomenik pod zaštitom države. Središnja, čaršijska džamija u Stocu po tumačenju povjesničara Hivzije Hasandedića, također je izgrađena na ostacima kršćanskoga objekta.
“Tlocrt džamije upućuje na mišljenje da je ona zaista sagrađena na temeljima nekog starijeg kršćanskog hrama”, tvrdi Hasandedić. Središnja džamija u Bihaću Fethija (u prijevodu osvojena) izgrađena je točno na mjestu crkve svetog Antuna koja se preuredila u muslimanski vjerski objekt.
U džamiji se nalazilo devet ploča s grbovima pripadnika hrvatskoga plemstva, koji su služili u Bihaću i njegovoj okolici od 1519. do 1565. godine. Danas se te ploče nalaze u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu.
