Šefovi nemaju ured, a zaposleni kažu: U Hrvatskoj se može dobro živjeti
Trenutačno zauzimaju dva kata poslovne zgrade u Vukasovićevoj ulici, a i treći će uskoro biti spreman primiti zaposlenike. Poslovni prostor otvorenog je tipa. Prvo što vas dočeka, osim recepcije, jest prostor za druženje i velika kuhinja. Bilo je vrijeme ručka pa su zaposlenici na visokom stolu zajedno ručali. Društvo im pravi i kujica koja rado dođe pozdraviti svaku osobu, no draže joj je ”užicati” neki komad hrane.
Situacija je opuštena, oni koji ne jedu sjede u blizini i rade na prijenosnim računalima. Bilo je i onih koji su u ruke uzeli joysticke i ”nabacili”koju nogometnu utakmicu na PlayStationu. Oni koji žele drukčiji tip rekreacije mogu se zaputiti u teretanu i pustiti koju kap znoja.
Zanimljivo je, iako su na dva kata, da u prostorijama Degordiana nema ureda za šefove. Daniel Ackermann i Tomislav Grubišić rade među zaposlenicim
Priča je počela , još dok su bili u srednjoškolskim klupama. Radili su tada internetske stranice za kafiće te su za svoje potrebe radili oglašavanje. Pokušavali su na sve načine, a tada je došao i red na Facebook kojim se 2009. godine nije bavio nitko od oglašivača.
Kada su nakon jednog testa vidjeli koliko je posjetitelja došlo na njihove stranice, odlučili se na riskantnu odluku. Fokusirali su se na Facebook.
– To je bio nevjerojatan rezultat, a Facebook nitko nije koristio za marketing, nama je to bilo kao ‘heureka”. U tom trenutku donijeli smo odluku koja je bila riskantna, no mislim da je bila jako pametna – rekao je Ackermann objašnjavajući da su se odlučili fokusirati na jednu nišu i tamo biti najbolji.
– Tako smo se fokusirali na društvenu mrežu, na Facebook – kazao je.
U avanturu su krenula samo njih dvojica, no svakih šest mjeseci broj zaposlenika udvostručavao se.
– To je nevjerojatno raslo. Tom taktikom u nekoliko godina došli do toga da imamo 30 ljudi, a druga najveća agencija imala je 10 ljudi. Znači, netko tko se bavi sa svime ima 10 ljudi, a mi koji smo se specijalizirali imamo tri puta više ljudi. To je super primjer bilo kome tko razmišlja o poduzetništvu. Najbolje je uzeti jednu nišu, specijalizirati se i tu biti najbolji. Tu taktiku smo mi uzeli i uspjela je – rekao je.
Rano su shvatili da ne mogu sve sami raditi pa su tvrtku počeli graditi tako da ona funkcionira kao da oni ne postoje.
– Mnogi vlasnici, kada krenu, uključeni su u svaki segment poslovanja, odlaze na svaki sastanak i dogovaraju sve detalje. Oni su zvijezde, dok su im svi zaposleni asistenti. To nije skalabilno. Tako ne možeš narasti i napraviti ništa veliko – objašnjava.
Vidjeli su priliku u Facebooku i iskoristili je. No, to je bilo prije 10 godina. Zanimalo nas je postoji li u ovom trenutku nešto za što bi se sada odlučili kao prilikom početaka za Facebook.
– Teško je reći, to može biti nekakav big data, proizvodnja softvera, performance marketing, marketing automation… Stalno postoje neke niše. Potrebno je dobro odabrati, razviti golemu ekspertizu i iskoristiti to. Primjerice, mi smo krenuli s Facebookom i s vremenom smo kao tvrtka postali vrhunski stručnjaci u tom području. No, mentalitet naše tvrtke nije takav da stojimo na mjestu, već se stalno želimo razvijati, učiti i usavršavati, kako na postojećim tako i na novim područjima. To je nekako prirodno dovelo do toga da smo kroz ovih deset godina od naše prve usluge, social media marketinga, razvili još desetak novih. Više ne radimo samo Facebook, već cjelokupne marketinške strategije, kreativne koncepte i produkciju sadržaja, digitalno oglašavanje, performance marketing, web-analitike i optimizacije, digitalni PR, edukacije i konzultacije, kao i izrade webova te aplikacija, do najnovije usluge, odnosno izrade vizualnog identiteta i branding. Siguran sam da ćemo se s vremenom još više usavršavati i na novim područjima, to nije upitno – rekao je Ackermann.
– Da smo nastali u New Yorku, ne bismo napravili ni blizu ono što smo ovdje napravili. Ovdje nema ničega, kada smo pokrenuli agenciju bili smo cool, nešto drukčije i svi su pričali o nama. Nastaneš li primjerice u New Yorku, možda imaš bolju birokraciju, no tamo bismo bili samo jedni od tisuću i bilo bi nemoguće izdvojiti se. To što smo nastali u Hrvatskoj zapravo je nama brutalno jer tržište postoji, nije razvijeno i ima strašno mnogo potencijala da budeš bolji i drukčiji i da izrasteš tu i kreneš internacionalno. Sada imamo klijente diljem Europe, no i Amerike, na zapadu i istoku – rekao je.
U deset godina postojanja Degordiana došlo je do velikih promjena u oglašavanju.
– Svi su nekako gledali offline kanale, samo internet i Facebook bili su odvojeni – objašnjava Ackermann koji smatra da se kroz ovih 10 godina digital integrirao, dok se očekuje sve jača integracija i offlinea i onlinea.
– To je definitivno trend koji je sada istražen i koji će se nastaviti. S druge strane, mislim da će se digitalni dio, kako počinje rasti naša svijest i znanje o njemu, sve više integrirati u poslovanje firmi. Sve je više primjera gdje firme digitaliziraju svoje dućane, povezuju ih i uvode nove tehnologije, alate… trend digitalne transformacije sad nastupa snažnije – kazao je Ackermann.
Promijenio se i profil zaposlenika. Kaže kako u marketingu ”više nisu ludi kreativci” već su to često inženjeri i matematičari.
– Oni sve računaju, analiziraju i gledaju gdje su im bolji povrati. Sve se jako mijenja – objašnjava.
Firma ne može biti uspješna bez kvalitetnih zaposlenika. Radne snage u Hrvatskoj nedostaje na dosta područja. Iznimka nije ni u ovom sektoru, no to je problem i u cijelom svijetu. Ackermann je mišljenja da digital toliko brzo raste da je bilo teško takav rast predvidjeti prije 10, 20 godina.
– Danas nedostaje ljudi u gotovo svim sektorima, no najbolji pokazatelj ove industrije jest vrijeme krize. Prije 10 godina većina firmi je dijelila otkaze, nezaposlenost je rasla, no IT segmentu i tada je nedostajalo ljudi. A danas nedostaje golemi broj ljudi. To je velik problem. Mi češće imamo problem s pronalaskom ljudi nego projekata. Problem je i u tome što cijena radne snage raste i to sve radne snage, a pogotovo u digitalnom dijelu. Rast plaća definitivno je poželjan, no prebrz rast može biti nezdrav. Jer rast plaća traži rast cijena, rast cijena traži veće budžete, a budžeti klijenata ne rastu jednako brzo. Rezultat može biti smanjenje kvalitete, što nikome nije u interesu. Nedostatak ljudi u digitalu velik je diljem svijeta. Strane firme jako podliježu outsourcanju s vanjskih tržišta pa tako i iz Hrvatske i regije. Imaju goleme zahtjeve, traže top talent. Tako da se hrvatski klijenti natječu za talente s istim tim stranim firmama koje imaju veće budžete. Klijenti moraju biti više svjesni ovog problema i biti spremni povećavati budžete ako žele zadržati kvalitetu – izjavio j
Smatra da je naše školstvo neprilagođeno potrebama i da dosta zaostaje. Na fakultetima, kaže, ne spominje se ništa od onoga što oni rade.
– Već smo se pripremili na to da naši praktikanti gotovo ništa ne znaju. Imaju teoriju i širinu, ali mi ih moramo educirati kada dođu kod nas kako bi za 3 do 4 godine mogli nešto znati. Fakulteti pripremaju strašno malo ljudi. Samo u Hrvatskoj na godišnjoj razini nedostaju tisuće programera – rezonira Ackermann i dodaje da je nedovoljna promocija ove industrije koja je ”nova nafta, zlatna groznica”.
Kako do posla u Degordianu
Degordian je bio više puta najbolji poslodavac i vjerojatno mnogi žele raditi u Degordianu.
Proces zapošljavanja dosta je težak i oni inzistiraju na golemoj kvaliteti kandidata kao i na tome da kandidati odgovaraju kulturi koju njeguje tvrtka.
– Jako pazimo na to da se ljudi uklope u našu kulturu i gledamo da je ta osoba potencijal. Bitnije nam je naći osobu koja je golemi potencijal i kulturni fit, a tek onda gledamo znanje. Mnogo je lakše izgraditi znanje, za razliku od prvih dviju stvari – objašnjava.
Konkurencija je velika, radnika malo, kako onda zadržati radnike?
– Nama je bio fokus na tome da napravimo neku kulturu gdje će ljudi biti istinski sretni, zadovoljni i ugodno se osjećati, gdje ćemo svi funkcionirati kao tim i raditi na našoj viziji i misiji. Kulturu ne čine benefiti, nego ljudi i ponašanja. Uvijek smo na tome inzistirali i mislim da smo izgradili nešto jedinstveno – rekao je.
Nama su ljudi na dnevnoj razini head huntani, ne iz Hrvatske nego iz Londona i New Yorka, gdje nude nezamislive plaće, plaće koje Degordian sigurno ne može omogućiti. – Ljudi neće ni razmišljati o nečem drugom ako im omogućimo plaću koja može osigurati lijep život u Hrvatskoj, kao i radno mjesto na kojem će se razvijati, mnogo učiti i biti sretni – kazao je.
Hrvoje Pilić jedan je od zaposlenika s najdužim stažem u Degordianu. Tu je nešto više od sedam godina. Došao je pred kraj fakulteta i svoju karijeru započeo je kao praktikant.
– I korak po korak, kako se razvijala cijela priča, zaposlio sam se i dalje nastavio raditi i postao voditelj jednog segmenta, pa drugog i danas sam voditelj performance marketing odjela. U početku smo počeli skromno i radili smo s manjim klijentima na našem tržištu, jako brzo počeli smo raditi i s velikim inozemnim klijentima. Razvijamo rješenja koja su pogodna za lokalna i globalna poduzeća, čak više nije ni važno odakle dolaziš jer je tržište globalno. Uzmimo samo za primjer jednog našeg klijenta iz Australije za kojeg smo pokrivali više od 200 država. To je doslovno više od ukupnog broja suverenih država priznatih od strane UN-a ako ih gledamo na način kako ih percipiraju Google i Facebook, dakle sve smo ih pokrili – rekao nam je Hrvoje.
Dodao je kako je u ovom poslu potrebno cijelo vrijeme učiti.
– To je standardni dio, nešto što se očekuje i zahtijeva od samih pozicija u Degordianu i samoj industriji. Moraš dan i noć biti u toku, učiti nove stvari. Dandanas mislim da ne znam ništa iako sam već jako dugo u tome. Na primjer, procesi koje razvijamo unutar odjela performance marketinga baziraju se na inženjerskom pristupu i primjeni znanstvenih metoda, zato nam je važno stalno pratiti što se događa i konstantno raditi na optimizaciji. Naglasak našeg odjela jest na multidisciplinarnom timu i uvijek su nam zanimljivi ljudi koji dolaze iz različitih područja, konkretno iz marketinških i tehničkih područja, zatim ekonomije, psihologije, ali i iz segmenta komunikacija – rekao je.
Na početku ga je u tvrtku privukla znatiželja i činjenica da se našao u tome. Ono što ga je zadržalo jest vizija samog Degordiana.
Dora Medić studentica je psihologije koja je se timu pridružila prije godinu i dana. Zadovoljna je svojim poslom, kolegama i organizacijom.
– Svemu se pristupa kao da je izazov i svi imamo pozitivni nagon za uspjehom i stvaranjem nečeg novog i to je ono što me drži tu – kazala nam je i dodala kako uspijeva uskladiti i svoje studentske obaveze s poslom.
Tu je i student ekonomije Josip Mileta koji je za Degordian čuo na jednom predavanju na fakultetu te se nekoliko mjeseci poslije prijavio na natječaj i dobio posao. U timu je gotovo dvije godine.
– Sada sam više integriran u tim, imam više obveza. Ne gledaju me kao klasičnog praktikanta koji, kao u nekim firmama, nose kave i fotografiraju. Ovdje vjeruju u svoje zaposlenike i studente i ostavljaju im mogućnost napretka i edukacija – rekao je Josip.
Na pitanje jesu li ikada razmišljali o odlasku iz zemlje, odgovaraju gotovo jednako – u Hrvatskoj se može dobro živjeti.
Tri su ureda Degordiana. Jedan je u Zagrebu, drugi u Beogradu, a treći u Mostaru. Vizija tvrtke jest izlazak na svjetsku scenu.
– Imamo bolesnu ambiciju i motivaciju. Želimo ostaviti trag i napraviti nešto što nitko nije napravio u Hrvatskoj. Stvarno nam je plan i vizija da imamo urede u Austriji, Italiji, New Yorku, Hong Kongu i da budemo internacionalna kompanija. Mislim da to možemo. Imamo jako dobar tim i ništa nam nije prepreka. U idućih deset godina siguran sam da ćemo vidjeti ovakvih stvari – zaključuje Ackermann.
Vecernji.hr
