COVID-19 uzrokuje dugotrajna oštećenja pluća i srca, ali oporavak je brži posluša li se ovaj savjet liječnika

Pacijenti oboljeli od Covida-19 mogu dugotrajno trpjeti oštećenja pluća i srca, no mnogima se to stanje s vremenom poboljšava, pokazao je izvještaj o praćenju bolesnika zaraženih koronavirusom, predstavljen na Međunarodnom kongresu Europskog respiratornog društva.

Istraživači su pratili stanje 86 pacijenata, zaraženih u austrijskom Tirolu i hospitaliziranih u bolnicama u Innsbrucku, Zamsu i Münsteru. Ti su pacijenti kontrolirani šest, 12 i 24 tjedna nakon otpusta iz bolnice. Obavljeni su klinički pregledi, laboratorijski testovi, analizirana je količina kisika i ugljičnog dioksida u arterijskoj krvi, napravljeni su im testovi plućne funkcije, CT i ehokardiogrami, piše Tportal.hr.

U vrijeme prve kontrole više od polovice pacijenata imalo je barem jedan trajni simptom, uglavnom kratki dah i kašalj, a CT snimke pokazivale su oštećenje pluća kod 88 posto pacijenata. Simptomi su se ublažili nakon 12 tjedana, a oštećenje pluća primijećeno je kod 56 posto ispitanih. U ovoj je fazi prerano imati rezultate evaluacije iz 24. tjedna.

‘Loša je vijest da ljudi pokazuju oštećenje pluća zbog Covida-19 u tjednima nakon otpusta; dobra je vijest da se oštećenje s vremenom smanjuje, što sugerira to da pluća imaju mehanizam oporavka’, rekla je dr. Sabina Sahanic sa Sveučilišne klinike u Innsbrucku i članica tima u kojem su bili i prof. Ivan Tančevski, prof. Judith Löffler-Ragg i dr. Thomas Sonnweber.

Pacijenti su bili prosječno stari 61 godinu, a njih 65 posto su muškarci. Gotovo polovica njih sadašnji su ili bivši pušači, a 65 posto hospitaliziranih imalo je prekomjernu tjelesnu težinu ili su pretili. Isti postotak pokazalo je trajne simptome; najčešće je bila riječ o dispneji (47 posto) i kašlju (15 posto). Nakon 12 tjedana problema s disanjem imalo je 39 posto bolesnika, a broj onih koje je i dalje mučio kašalj ostao je isti.

S vremenom su se popravili i svi nalazi testova funkcije pluća, dok su CT snimke pokazale da se rezultat koji definira težinu ukupnog oštećenja pluća smanjio s osam na četiri boda. Štete od upale i tekućine u plućima uzrokovane koronavirusom, što se na CT pretragama prikazuje kao bijele mrlje poznate kao ‘mljeveno staklo’, bile su vidljive kod 88 posto bolesnika nakon šest tjedana i njih 56 posto nakon 12 tjedana.

Nakon šest tjedana ehokardiogrami su pokazali da je njih 58,5 posto imalo disfunkciju lijeve klijetke srca. Biološki pokazatelji oštećenja srca, krvnih ugrušaka i upale bili su značajno povišeni.

‘Ne vjerujemo da je dijastolička disfunkcija lijeve klijetke specifična za COVID-19, već više znak ozbiljnosti bolesti općenito’, rekla je dr. Sahanić. ‘Srećom, nismo primijetili ozbiljnu disfunkciju srca povezanu s koronavirusom u postakutnoj fazi. Dijastolična disfunkcija također se poboljšavala s vremenom.’

Prezentacija Yare Al Chikhanie sa Sveučilišta Grenoble Alps pokazala je pak da je oporavak pacijenata s Covidom-19 bio to brži što se ranije započinjalo s programom plućne rehabilitacije nakon micanja s respiratora.

Nedostatak kretanja, teška infekcija i upala dovode do ozbiljnog gubitka mišića. Pogođeni su i mišići za disanje, što slabi sposobnost disanja. Plućna rehabilitacija bila je stoga ključna za oporavak.

Chikhanie je koristila test hodanja kako bi procijenila tjedni napredak pacijenata koji su u prosjeku proveli tri tjedna na intenzivnoj njezi i dva tjedna na plućnom odjelu prije nego što su prebačeni na plućnu rehabilitaciju u kliniku Dieulefit Santé. Većina po dolasku nije mogla hodati, a na rehabilitaciji su proveli u prosjeku tri tjedna.

Test hodanja mjerio je koliko su pacijenti mogli hodati u šest minuta. Na početku su mogli prijeći prosječno 16 posto udaljenosti koju bi, u teoriji, trebali prohodati da su zdravi. Nakon tri tjedna plućne rehabilitacije to se povećalo na 43 posto.

‘Najvažnije otkriće bilo je da su pacijenti na plućnoj rehabilitaciji ubrzo nakon napuštanja intenzivne njege napredovali brže od onih koji su dulje vrijeme proveli na plućnom odjelu na kojem su ostali neaktivni’, rekla je Chikhanie.

Što je rehabilitacija prije započela i što je dulje trajala, to je brže i bolje bilo poboljšanje kapaciteta hoda i disanja pacijenata, kao i povećanje mišićne mase. Pacijenti koji su započeli rehabilitaciju u tjednu nakon skidanja s ventilatora napredovali su brže od onih koji su primljeni poslije dva tjedna. Unatoč značajnom poboljšanju, tri tjedna rehabilitacije ipak nije bilo dovoljno za potpun oporavak, stoji u izvještaju prezentiranom na Međunarodnom kongresu Europskog respiratornog društva.

vecernji.ba