Čovićev dolazak na proslavu Dana RS-a je najnormalniji državnički potez

Republika Srpska nastala je u određenim povijesnim okolnostima kao srpski teritorij koji je tamošnjim Srbima predstavljao nešto važno.

Može se danima pričati o tomu je li ona trebala uopće nastati, ali to nas samo vodi u određene zamke i povijesne konstrukte koje nikad ne bi do kraja razriješili.

 

Kvaziargument o protuustavnosti

Republika Srpska je, baš kao i FBiH, entitet koji čini državu BiH onim što ona jest. Određene snage i politike iz Sarajeva nisu mogle negirati Republiku Srpsku pa su sve adute bacili u proglašenje 09. siječnja neustavnim i nastavili hraniti taj mit iako je sporni dio o krsnoj slavi maknut iz zakona.

Isti oni koji se na razini države BiH zalažu za građanski princip imaju problem kad se taj princip primjenjuje na Republiku Srpsku pa ga proglašavaju (često pogrešno i zlonamjerno) ekskluzivnim entitetom Srba koji u njemu žive.

Isti dan kad se obilježavaj zločin tzv. Armije BiH u Buhinim kućama, bošnjački mediji guraju ‘aferu’ neustavnog Dana Republike Srpske bezočno lažući o nekakvoj neustavnosti. Očito su odustali od Bošnjaka ( i Hrvata ) koji tamo žive a pomirbu vide tako što će sve hrvatsko u ovoj državi zanemarivati i to sustavno.

 

Čović (opet) razbio zablude

U razbijanju tih zabluda opet je sudjelovao šef HNS-a u BiH i bivši član troglavog državnog vrha Dragan Čović koji je došao na proslavu Dana Republike Srpske.

Iako se Čovićev dolazak problematizirao iz više kutova, on je jedini moguć ispravan politički državnički potez i to iz više razloga. Naime, problem Čovićevog dolaska na svečanu akademiju povodom Dana Republike Srpske ponovno je problematiziran na istim, gotovo poslovično uobičajenim adresama.

Tamo gdje završava licemjere hrvatske ljevice počinje licemjerje bošnjačke desnice. Antisrpstvo kod ljevice u Republici Hrvatskoj proradi jedino kad su u pitanju bh. Hrvati, dok se desničari u Bošnjaka više nego o sebi samima brinu jedino za Srbe iz Hrvatske.

Čović je došao i zbog Srba i Hrvata i Bošnjaka koji žive u entitetu Republika Srpska i njegovo pojavljivanje tamo najnormalniji je državnički potez.

Čović se nakon ovoliko godina u politici pomalo zadovoljio i svjestan je da je dostigao vrhove koje je teško nadmašiti. Ono što mu je sada cilj jest da ode zapamćen kao lider koji je popravio odnose u bh. politici i popravio položaj Hrvata u BiH.

Njegovo ‘prijateljevanje’ s Dodikom valja promatrati isključivo u tom kontekstu: Izgradnja države BiH i popravljanje odnosa između dva politička naroda u ovoj državi s tendencijom pružanja ruke i trećem narodu koji tu ruku odbija i to pokazuje svim sredstvima.

Smanjeni ‘antihrvatizam’ kod Srba i ‘antisrbizam’ kod Hrvata ne može nikom naškoditi, a ova dvojica su najzaslužnija da se nakon više desetljeća napetih odnosa došlo do tog.

U tom smislu, još su licemjerniji stavovi svih onih iz Hrvatske kojima ovo smeta jer bi prvi trebali zapljeskati jednako kao što su pljeskali Beljaku kad je u SNV-u pričao o bratstvu i jedinstvu Srba i Hrvata.

 

Popravljanje postkonfliktnih odnosa

Nije važno, od licemjera ni ne treba tražiti podršku za išta i to svakako ne umanjuje veličinu Čovićevog poteza. Jedan od bivših bh. lidera, a danas važan faktor u politici došao je na proslavu dana Republike Srpske, sastavnice države čiji je predsjednik bio. Ovakav potez govori više o postkonfliktnim odnosima u BiH nego sve NGO studije u koje su stranci godinama lupali novac.

Bosansko-hercegovački političar Dragan Čović došao je na Dan proslave bh. entiteta Republika Srpska. – cijela priča mogla se svesti na ovo, ali ne, ne može to tako… Ako se Hrvati i Srbi nastave pomirivati onda će doći red i na Bošnjake kojima se to ne da jer su naviknuli na sve pogodnosti života u zamrznutom konfliktu.

BiH je, baš kao i svi njeni entiteti, i srpska, i hrvatska i muslimanska iako to sve više djeluje kao floskula. Nažalost.

Dnevnik.ba