Ćiro: Lamza je bio najveći svih vremena, divio sam mu se. Sad je došlo vrijeme da i ja umrem
Jednom sam bio na nekoj sjednici s Ottom Luttropom, velikim njemačkim nogometašem i trenerom, pričalo se o najboljim nogometašima svijeta, a on se podigao i rekao: To je Stjepan Lamza, ispričao je Ćiro Blažević
Poštovanje, gospodine Ćiro, umro je Stjepan Lamza, jedan od najvećih nogometaša u povijesti Dinama i hrvatskog nogometa.
– Marš u p… materinu, ti ćeš mene učiti tko je Lamza – javio se u svom stilu Ćiro Blažević, a onda ostao bez teksta.
– Stvarno je umro Lamza? A joooj, sad je onda vrijeme da i ja umrem.
Najbolji Dinamov igrač svih vremena, tu dvojbe kod starijih Dinamova navijača nema, sasvim je sigurno Štef Lamza. I najomiljeniji. Štef Lamza je ono što je Bernard Vukas bio za Hajduk, simply the best. Ćiro Blažević nikad nije trenirao Lamzu, ali su igrali jedan protiv drugog.
– Ćiro me nije trenirao, ali sam igrao protiv njega, još kao igrač Segeste. Ćiro je bio u Lokomotivi, izgubili smo 0-2 i dva gola nam je zabio Ćiro Blažević. Mislim da je to bilo 1957. godine. Bio je solidan klupski igrač, ali nije bio za vrhunski nogomet – rekao je Lamza.
– Kako se ne bih sjećao te utakmice, Lamza je bio maestralan, ali ja sam tu utakmicu odlučio s dva gola – kaže Ćiro.
Kao dinamovac, Ćiro je bio izuzetno vezan za generaciju 1967.
– Lamza je za mene najveći je svih vremena, obilježio je cijelu jednu epohu hrvatskog nogometa, zaslužio je da se oprostimo od njega. Ali, reći ću vam jedan detalj, da vidite koliko je bio velik. Jednom sam bio na nekoj sjednici s Ottom Luttropom, velikim njemačkim nogometašem i trenerom, koji je 1965. kao igrač München 1860 osvojio Bundesligu. I pričalo se o najboljim nogometašima svijeta, a on se podigao i rekao: To je Stjepan Lamza. Nikad u životu nisam vidio boljeg igrača – ispričao je Ćiro Blažević.
Da, Lamza je doista bio najbolji u svoje vrijeme, a kad je na Camp Nou demonstrirao svoju moć protiv Barcelone, uprava katalonskog kluba željela ga je dovesti.
– Ipak sam najbolju utakmicu odigrao na Nou Campu, protiv Barcelone. U Zagrebu je bilo 1-1, a u Barceloni smo pred 80.000 gledatelja izgubili 4-3. Krene utakmica, Vlatko Marković i ja zabijemo i Dinamo vodi 2-0. Pazite, Barcelona je tad bila dream team, imali su Suareza, Kocsisa, Czibora, Hidgekutija, Kubalu i Ramalesa, koji su u to vrijeme bili nogometna božanstva. Nisu izgubili 127 utakmica zaredom. I mi dođemo i vodimo 2-0 usred Barcelone. Nakon te utakmice Barcelona me htjela angažirati, ali ja sam to saznao puno kasnije. Bori Jovanoviću to je ispričao poznati španjolski tenisač Orantes. Znao je za to i Otto Hofmann, ali je zatajio. No, kako još nisam bio u vojsci, imao sam 20 godina, nije bilo šanse, nogometni zakoni su bili strogi. U drugom poluvremenu smo ih izigrali Matuš, Čonč i ja, sami smo bili pred Ramalesom, ali nismo zabili i – izgubili. To mi je najdraža utakmica, taj sam put nadigrao najveće igrače svijeta – rekao je Lamza.
index.hr
