Bruna Esih: “Dvadesetogodišnje prijateljstvo s Hasanbegovićem je trajno uništeno”
Portal Dnevno donosi intervju s Brunom Esih, koja je ponovo u centru pažnje javnosti nakon “razvoda braka” s političkim partnerom, također prebjegom iz HDZ-a, Zlatkom Hasanbegovićem, i nakon što je Hasanbegović formirao zastupnički klub sa suverenistom Zekanovićem i generalom Glasnovićem. Bruna Esih izgubila je glavnog političkog partnera, dio zastupnika u Skupštini Grada Zagreba, a u Saboru Republike Hrvatske ostala je sama. Intervju prenosimo u skraćenom obliku.
Kako je i gdje došlo do razilaženja s vašim najbližim političkim suradnikom, Zlatkom Hasanbegovićem?
– Za početak, raskola u stranci nema. Sve županijske organizacije, podružnice i svi članovi su na okupu, osim nekolicine viđenijih članova koji su se odmetnuli, samovoljno pokušali organizirati paralelni sabor stranke, a nakon što im to nije uspjelo, samovoljno su se povukli iz rada stranke a da ih nitko nije isključivao iz članstva. Bilo bi neozbiljno i neistinito reći da stranci nije počinjena velika šteta i na nama je da se izborimo za ono što je poljuljano, a to je ponajprije povjerenje birača…
Nakon izbora na kojemu smo postigli dobar rezultat, ali nismo uspjeli uzeti mandat, gospodin Hasanbegović izrazio je želju da stane na čelo stranke. Prihvatila sam želju svoga kolege i krenuli smo organizirati Izborni sabor, između ostalog i kako bih provjerila s članstvom jesam li doista ja dežurni krivac…
Međutim, to isprva nisu prihvatile naše stranačke organizacije te su u ukupnome broju poslale svoje izaslanike na razgovor s predsjedništvom stranke kako bi odvratile gospodina Hasanbegovića od takve ideje samo godinu dana prije parlamentarnih izbora koji su za stranku ključni. Niti je on tada pokazao razumijevanje za naše organizacije, niti je zatomio svoje želje i ambicije. Ipak, tada mu je postalo posve jasno da izaslanici na saboru, budu li birani po Statutu i transparentno, bez pritisaka i ucjena, neće izabrati njega za predsjednika, te se krenulo se u grube nestatutarne igre koje su na kraju rezultirale organiziranjem paralelnog sabora na kojemu, unatoč trudu, nije bio zadovoljen ni potreban kvorum za donošenje odluka.
Je li politika trajno uništila vaše prijateljstvo?
– Bojim se da je dvadesetogodišnje prijateljstvo trajno uništeno. No, kad pitate gospodina Hasanbegovića, on će reći da u politici prijateljstva i nema. Kad bih doista vjerovala u to, ne samo da u politiku ne bih ulazila, jer sam naše prijateljstvo vidjela kao čvrst temelj za sve ono što kao političari i ljudi možemo dati narodu i domovini, nego vjerojatno ne bih imala motiva raditi bilo što drugo. Ljubav, odanost, vjera i odgovornost prema čovjeku do sebe za mene su pokretač svega što vrijedi.
Kakvo je vaše mišljenje o Velimiru Bujancu?
– Doživljavam ga kao vrlo uspješnog biznismena koji vješto iskorištava hrvatsku političku kaljužu i medijski prostor. Ne bih htjela ispasti licemjerna, njegov medijski prostor uvelike je koristio našoj političkoj afirmaciji, ali medijsko reketarenje nakon toga ne prihvaćam. Neka to bude odgovor na pitanje o profesionalnosti.
Što mislite o Miroslavu Škori?
– Mislim da je do 1996. napravio odlične nosače zvuka tamburaške glazbe koje zaista volim slušati. U političkom smislu mi je velika nepoznanica, u nekim javnim istupima govorio je stvari za koje bih voljela da ih nije izgovorio, a neke bitne stvari, poput geopolitičkog pozicioniranja Hrvatske – koje je realno najbitnija uloga predsjednika – uopće nisam čula. No, rekla sam već, ne želim sudjelovati u vrsti kampanje koja će Zoranu Milanoviću imalo pomoći u njegovu pohodu na Pantovčak.
Ima li Milanović šanse u sukobu sa Škorom i Kolindom?
– Uporno na to i upozoravam – stvara se, i to s namjerom, prevelik antagonizam između birača Kolinde Grabar-Kitarović i onih Miroslava Škore. Zoran Milanović, poput zombija, izlazi iz političkog mrtvila i upravo u tome vidi svoju priliku. Naposljetku, budimo potpuno jasni: dolazak Zorana Milanovića na Pantovčak najviše bi odgovarao HDZ-ovcima koji bi jednim manevrom, smjenom Plenkovića, iznova tražili od naroda mandat za spas od SDP-a, a to je jednosmjerna karta u politički duopol. Ja se ne želim baviti reformacijom HDZ-a, niti želim gledati te dvije stranke kako se perpetualno mijenjaju na vlasti. Zaboga, dokad naša Hrvatska mora biti talac njihovih kroni-politika?
Što mislite o dosadašnjem radu Kolinde Grabar-Kitarović?
– Kada je god donosila odluke na temelju pripadnosti svome biračkome tijelu koje je – to je matematički dokazano – šire od HDZ-a, i njegovu svjetonazoru i interesima, njezin je rad bio pozdravljen. Ne možemo se svidjeti i udovoljiti svima, to je nemoguće, zato i treba ostati dosljedan sebi, a ne podlijegati političkom mikromenadžmentu. Takve pokušaje kritiziram kod svih političara, ne samo kod predsjednice, i upravo po toj dosljednosti kreiram svoj stav te promatram njihovu i njezinu političku ostavštinu. U ovom konkretnom slučaju, stvar je, takvog sam mišljenja, vrlo jednostavna: njoj je za novi mandat i kampanju trebala potpora HDZ-a, a na tu potporu nije mogla računati dok se ne riješi politike koja nije po volji Andreju Plenkoviću. Koliku će cijenu te pragmatike platiti, to će se vidjeti na izborima.
Hoćete li na predsjedničke izbore izaći kao kandidatkinja?
– Kandidatkinja zasigurno neću biti. Izaći ću kao odgovorna građanka i predsjednica stranke.
Smatrate li Plenkovića boljim premijerom ili predsjednikom stranke?
– Smatram ga čovjekom kojemu je prvi i jedini cilj održati se na vlasti, u stranci i u državi. Vrlo je uspješan u tome. Bez boje i mirisa, bez ikakvih jasnih svjetonazorskih okvira, mogao bi sutra biti predsjednik HNS-a ili SDP-a a da nimalo ne promijeni retoriku.
Deklarirana ste vjernica. Koliko vam je u ovim izazovnim vremenima pomogla vjera u Boga?
– Uvijek se uzdam u Boga i u Njegov plan za mene. Dioba života na osoban i neosoban dio mene vjernicu, majku, prijateljicu i mene političarku ili predsjednicu stranke – značila bi ozbiljnu devijaciju duše i duha. Takvoj bipolarnosti nisam sklona, jer onda smo u jednom dijelu sebe suhe grane, a nikako cjelovito biće. I kad se udaljim od Boga, znam da se On nije udaljio od mene….
cijeli intervju možete pročitati na Dnevno.hr
