ANALIZA Jadranska trilaterala Hrvatske, Albanije i Crne Gore geopolitički istrument stabilnosti BiH i Balkana
Novouspostavljena Jadranska trilaterala, koju tvore Hrvatska, Albanija i Crna Gora, geopoliitčki je instrument za jačanje stabilnosti u jugositočnoj Europi i suzbijanje ekstremizma u tom dijelu našeg kontinenta. Takvu kvalifikaciju najnovijeg savezništva između Zagreba, Tirane i Podgorice nudi deklaracija koju su potpisali ministri vanjskih poslova triju zemalja Davor Ivo Stier, Ditmir Bushati i Srđan Darmanović na inauguraciji Jadranske trilaterale upriličene u Splitu prošlog tjedna (10. veljače 2017.)
Piše: Pejo Gašparević, Hrvatski Medijski Servis
U toj deklaraciji trojica ministara upozoravaju na “nasilni ekstremizam, radikalizam, terorizam, hibridne prijetnje i druge sigurnosne izazove,” te naglašavaju kako je potrebno jačanje suradnje da bi se u zajedničkom interesu uhvatili u koštac s tim izazovima.
“Potvrđujemo napore Albanije u uspostavi Regionalnog koorinacijskog centra s ciljem da se razvije konsolidirani regionalni pristup i platformu djelovanja za rješavanje izazova nasilnog ekstremizma,” navodi se u deklaraciji Jadranske trilaterale.
Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Stier je tumečeći ove navode iz deklaracije istaknuo kako je suzbijanje ekstremizma, radikalizma i teorizma “u sigurnosnoj dimenziji i daljnjem razvoju NATO-a jedno od ključnih područja gdje vidimo mogućnost daljnje suradnje” triju zemalja.
Ovakva preventivna usredotočenost ministara vanjskih poslova Hrvatske, Albanije i Crne Gore na sigurnosne ugroze koje potencijalno prijete jugoistoku Europe označavaju prodor NATO-ovih sigurnosnih standarda ne samo u zemalje članica Jadranske trilaterale nego i susjedne zemalje. Nema slučajnosti u činjenici što je upravo Albaniji povjerena uloga domaćinstva za Regionalni koordinacijski centar koji se, kako je rečeno, “posebno posvećuje borbi protiv radikalizma.” Jednako tako, slučajnost ne treba tražiti niti u činjenici kako novouspostavljenu Jadransku trilateralu tvore zemlje različite vjerske strukture: većinski katolička Hrvatska, većinski islamska Albanija i većinski pravoslavna Crna Gora.
Upravo ta tri vjerska opredjeljenja prožimaju pučanstvo na Balkanu, a u Bosni i Harcegovini se Katoličanstvo, Islam i Pravoslavlje stoljećima intenzivno dodiruju. Stoga novoustoličena Jadranska trilaterala svojim djelovanjem može proizvoditi učinak relaksiranja nacinalno-vjerskih odnosa u Bosni i Harcegovi ali i na Balkanu uopće. U tom je kontekstu iznimno važna dijagnoza hrvatskog ministra vanjskih poslova Stiera koji smatra “kako je za prostor jugoistoka Europe jasan benefit suradnje Hrvastke, Albanije i Crne Gore.” Drukčije rečeno, Jadranska trilaterala kani projicirati stabilnost i sigurnost na Jugoistoku Europe s euroatlanskom podlogom pošto su Hrvatska i Albanija već članice NATO-saveza, Crna Gora će, po svoj prilici, to uskoro postati, a Crna Gora je kandidat za člana Europske unije (EU) od 2010. godine dok je Albanija od 2014. godine u kandidatskom statusu za učlanjenje u EU. Hrvatska je od zemalja iz Jadranske trilaterale trenutačno jedina članica i NATO-o saveza i EU-a pa njen angažman u toj trilaterali govori, na poseban način, i o njenoj pažljivo stečenoj geostrateškoj misiji u jugoistočnom dijelu Europe.
Treba primjetiti kako je Jadranska trilaterala nastala u okolnostima krupnih globalnih geopolitičkih preslagivanja u kojima se na udaru nalazi i jugoistočni dio Europe. Ponovno oživjele geopoliitčke ambicije Rusije i Turske adresirane na Balkan ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost Europe kao kontinenta. Stoga se logičnim čini refleks zemalja koje se vide u euroatlantizmu. Zapravo, Jadranska trilaterala Hrvatske, Albanije i Crne Gore može se shvatiti i kao proces stjecanja dodatnih geopolitčkih mogućnosti Zapada. U geopolitici se ništa ne događa bez svrhe. Hirovita povijest Balkana začinjena ratovima zahtjeva sofisticirano geopoltičko oblikovanje tog dijela svijeta. Balkan je kao uzbudljiva žena koju bi mnogi htjeli osvojiti./HMS/
