Alijin ‘Vitez’ krvavih ruku – Ubijao Hrvate, Srbe, ali i svoj narod
Atif Dudaković kojemu je u BiH upravo započelo suđenje za ratne zločine, svoju je zločinačku karijeru započeo u Hrvatskoj, kao podređeni Ratku Mladiću u vrijeme dok su obojica bili oficiri “JNA”.
Kod nas u Hrvatskoj ostao je zapamćen po razaranju Lovinca i okolnih mjesta. Na video zapisu kojega je prikazala Nova TV 11. kolovoza 2006. godine, jasno se vidi kako Atif Dudaković svojoj topničkoj postrojbi naređuje ove napade. U prilogu je pojašnjeno da je riječ o snimci u trajanju od 10 minuta emitiranoj na TV Beograd u rujnu 1991., upravo kad su najžešće tučeni Lovinac, Ričice i druga mjesta u zadarskom zaleđu.
Tijekom tih napada i u danima poslije, u ovom je kraju pobijeno i poklano na desetke hrvatskih civila, a njih oko dvije tisuće spasilo se bijegom kroz šume, preko Velebita.
Državno odvjetništvo u Gospiću podiglo je 1992. godine optužnice za ratne zločine protiv civilnog stanovništva za ukupno sedam osoba među kojima je bio i Atif Dudaković. Svi su osuđeni na po 20 godina zatvora, ali u odsutnosti, budući da nisu bili dostupni hrvatskom pravosuđu.
Nekažnjeni zločinac Atif Dudaković je “JNA” napustio kao potpukovnik i stavio se na raspolaganje Aliji Izetbegoviću, te ubrzo postao zapovjednik 2. muslimansko-hrvatske pješačke brigade, a potom je imenovan zapovjednikom 5. korpusa “Armije BiH”.
U godinama nakon rata, mnogi u BiH su iznosili tvrdnje – pa čak i materijalne dokaze o njegovoj odgovornosti za zločine nad Srbima i Hrvatima, ali i nad svojim sunarodnjacima, pogotovu na području Cazina i Bihaća, ali je on sve to arogantno otklanjao cinično se izrugujući svakoj mogućnosti preispitivanja onoga što su on i njegova vojska činili tijekom rata u BiH.
Tako, primjerice, 8.8.2006. Atif Dudaković u kameru RTRS-a kaže: “Ja krajnje moralno tvrdim da pripadnici 5. korpusa nisu činili zločine”.
Kad su ga srpski novinari podsjetili da postoje mnoge snimke koje dokazuju kako su zločini počinjeni, on samouvjereno i uz smiješak odgovara:
“To ne može proći kod nas, kod našeg naroda…Mi ćemo to izdržati i vjerovatno će toga biti još, no znat ćemo se suprotstaviti”.
Niti mjesec dana nakon ove njegove tvrdnje (5. rujna 2006.) , banjalučka ATV (Alternativna televizija) emitirala je snimku datiranu 16. travnja 1995. godine na kojoj zapovjednik 503. brigade Petog korpusa Armije BiH Hamdija Delalić svojim, ali i vojnicima 505. bužimske i 510. brigade zapovijeda da ne biraju sredstva u obračunu sa snagama “Narodne odbrane” Fikreta Abdića, odnosno “Vojskom Republike Srpske”.
– Nema biranja sredstava, koljite, davite žicom, palite. Žao mi je što nemam za sve ‘čakije’, koljite zubima samo da se neprijatelj porazi, govori Delalić na snimci na kojoj se vide i ratni zapovjednici 505. bužimske brigade Izet Nanić i 510. brigade “Armije BiH” Amir Avdić.
Prikazan je i prilog u kojemu Esad Čović, predsjednik Udruge logoraša Zapadne Bosne iz Cazina za ATV kaže kako su izravne posljedice tih zapovijedi spaljena sela i silovane žene. On je ustvrdio kako su 503., 505. i 510. brigada “Armije BiH” koje su bile pod zapovjedništvom Atifa Dudakovića činile zločine, te da je on za to odgovoran “ne samo po zapovjednoj, nego i moralnoj, Božjoj i bilo kojoj drugoj liniji”.
Čovićeva Udruga logoraša je još 1999. godine ICTY-u u Den Haag poslala svu dokumentaciju vezano za ove zločine, no, odgovor Tužiteljstva je izostao, pa su istu dokumentaciju i raspoložive dokaze potom proslijedili Tužilaštvu BiH.
(Vidi: (https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/zapovijednik-armije-bih-pozivao-na-klanje-i-silovanje.html)
Dudakovića su za ratne zločine nad Srbima istražnim tijelima prijavljivali i vodeći političari iz “republike srpske”, među ostalim i za one što su ih pripadnici 5. korpusa počinili u pograničnim područjima Hrvatske i BiH tijekom operacije “Oluja”.
On se također smatra odgovornim za ubojstvo generala HVO Vlade Šantića (u ožujku 1995. godine) koji je zajedno s njime branio Bihać. Budući da je odbio povinovati se ultimatumima Dudakovića i svoje postrojbe bespogovorno staviti pod zapovjedništvo “Armije BiH”, on je najprije uhićen od muslimanske “vojne policije”, odveden kod Dudakovića na saslušanje, teško pretučen i mučen, a potom mu se gubi svaki trag. Ovaj slučaj nikad nije istražen od tijela BiH koja su za to zadužena, iako postoje brojni dokazi što i kako se dogodilo.
Nakon rata su stotine video-snimki zločina mudžahedina i “Armije BiH” (pa i Dudakovićevog 5. korpusa) nad Srbima ali i vlastitim narodom (muslimanima iz “Narodne odbrane” tzv. AP Zapadna Bosna) počele kružiti Bosnom i Hercegovinom, pogotovu cazinskim i bihaćkim područjem, ali ni MKSJ niti istražna tijela BiH na to ne reagiraju.
Tako, primjerice, Atif Dudaković na jednomu od tih snimaka zapovijeda paljenje kuća i strijeljanje vojnika “Narodne odbrane”. Riječ je o zločinima iz srpnja 1994. godine.
Dudaković govori: “Nek’ pali sve odreda!”
“Stoprva pali…i petsto sedamnaesta” (glasovi vojnika oko njega)
Dudaković ponavlja: “Nek’ pali sve odreda!”
Potom ga obavještavaju kako imaju zarobljenu dvojicu vojnika (“Narodne odbrane”, dakle, muslimana) i pitaju što s njima, a Dudaković govori:
“Strijeljati na licu mjesta!”
I kako ne bi bilo dileme, to ponavlja.
Snimka zatim pokazuje leševe zarobljenih vojnika.
Na snimci se vide vojnici “Armije BiH” u euforiji. Jedan pita gledajući u kameru: “Je l’ vam drago što su ona krmčad pobijena!?”
Slijedi snimka od 9. srpnja 1994. (prema tvrdnjama srpskih medija snimatelj je bio Meho Veledžić) na kojoj se vide dvojica potpuno golih mlađih muškaraca – zarobljenika koji vezani sjede na haubi vojnog džipa “Armije BiH!” (Adis Šabić i Arif Vuković, pripadnici “Narodne odbrane” tzv. AP Zapadna Bosna – koje je navodno od smrti spasio tadašnji posebni izaslanik UN-a Tadeusz Mazowietzky). Reporter srpske televizije (“RTRS-a”) koji komentira snimku, kaže kako su ova dvojica spašena, dok su trojicu drugih zarobljenika ubili.
Postoje i video-snimke na kojima su snimljeni zločini zloglasnih “Hamzi” (na turskom: lavovi) i “Gazija” (junaci). I jedna i druga skupina ekstremista bile su u sastavu 505. bužimske brigade, 5. korpusa “Armije BiH”, a isticale su se svojom okrutnošću. Najčešće su klali zarobljenike i civile. Tijekom hrvatske operacije “Oluja” (kolovoza 1995.), koristeći ratni metež, ušli su 10-15 kilometara u područje Republike Hrvatske i počinili ubojstva za koja su poslije okrivljeni pripadnici HV. Ovaj najekstremniji dio 5. korpusa “Armije BiH” jednako se tako odnosio i prema svojim sunarodnjacima muslimanima na području Bihaća, Cazina i Velike Kladuše. Bili su to islamisti koji su ratovali za Aliju, uz poklik “Allahu Akbar”, jednako krvavo i okrutno kao i njihovi uzori mudžahedini – ekstremisti i teroristi iz islamskih zemalja.
Državno odvjetništvo Repubilke Hrvatske podiglo je protiv Atifa Dudakovića i još nekoliko bivših časnika “Armije BiH” optužnicu u ožujku 2017. godine, zbog zločina počinjenih nad Hrvatima tijekom rata u BiH. Optužnicom mu se također stavlja na teret sudjelovanje u razaranju Zadra, kao i zločini protiv srpskih civila na teritoriju Republike Hrvatske (Dvor na Uni, Rakovica, Plitvice, Glina).
(Vidi: https://www.dnevnik.ba/vijesti/bivsi-zapovjednik-tzv-armije-rbih-atif-dudakovic-hrvatima-smo-po-potrebi-saveznici-po)
“RTRS” je 12.10.2018. godine objavila snimku u kojoj tvrdi kako postoje dokazi o zločinima Atifa Dudakovića i njegove vojske nad Srbima (civilima i zarobljenim vojnicima) u Petrovcu.
Nakon tolikih godina šutnje i nepoduzimanja zakonom propisanih i obveznih mjera, Tužilaštvo BiH je konačno podiglo optužnicu protiv Atifa Dudakovića i još 16 bivših pripadnika njegovog 5. korpusa i potvrdilo je 24. listopada 2018. godine. Njome se obuhvaćeni zločini protiv Srba ali i protiv muslimana.
Pored Dudakovića, optuženi su:
Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić zvani Šiljo, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Ale Hodžić zvani Pumparica, Edin Domazet, Ejub Konježić zvani Ejko i Šeširdžija, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.
Kad se radi o zločinima protiv Srba, prema navodima Tužilaštva riječ je o ubojstvu više od 300 osoba, progonima i zlostavljanjima civila i ratnih zarobljenika, te uništenju 38 pravoslavnih hramova, crkava i vjerskih objekata pri čemu se kao mjesta počinjenja zločina spominju Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa, Sanski Most.
Optužnicom su obuhvaćeni i zločini počinjeni nad muslimanskim civilnim stanovništvom na području općina Bihać i Cazin, kao i mučenje i ubojstva zarobljenika “Narodne odbrane” tzv. AP Zapadna Bosna.
(Vidi:http://detektor.ba/potvrdjena-optuznica-protiv-atifa-dudakovica-i-ostalih/)
Suđenje Dudakoviću i ostalima konačno je započelo (15. travnja 2019. godine) i ono će zacijelo pokazati javnosti drugu stranu medalje. Toliko hvaljeni i slavljeni Alijini “vitezovi” koji su se smatrali nedodirljivima i među muslimanima slove kao neupitni nacionalni junaci, najobičnija su hrpa beskrupuloznih zločinaca koji nisu prezali ni od čega, pa ni od bestijalnih mučenja, silovanja paljevina, pljački ubijanja, ne samo Hrvata i Srba, nego i vlastitih sunarodnjaka – muslimana (“Bošnjaka”). Tužiteljstvo je predložilo saslušavanje 447 svjedoka, što znači da će se proces oduljiti, ali, nadajmo se i privesti kraju.
Već prve informacije koje stižu vezano za detalje iz istražnog postupka potvrđuju da ovi Alijini poslušnici nisu bili ništa bolji od mudžahedina. Surovost s kojom su nastupali u masovnim ubojstvima (čak i staraca i razoružanih, zarobljenih i nemoćnih ljudi), kao i paljevine čitavih sela, pljačkanje i silovanja, daleko su od bilo kakvog “viteštva” i “junaštva”, jer takvo što mogu činiti samo krvnici i zločinci najgore vrste.
Naravno, sramotno je da se ovakvi sudski postupci nisu pokrenuli daleko prije – jer, sve se to jako dobro znalo unatrag 20 i više godina!
Pitanje je hoće li ova zakašnjela pravda (dođe li uopće do pravomoćnih presuda za zločine) bilo što promijeniti u shvaćanju i prihvaćanju činjenica o ratu u BiH, no, to bi bilo jako važno zbog zadovoljštine koju bi konačno trebale dobiti žrtve i njihovi potomci.
A i zbog povijesne istine o ratu u BiH.
Mit o bosansko-hercegovačkim muslimanima kao jedinim žrtvama rata, njihovoj bezgrešnosti u tom sukobu i veličanje “Armije BiH” kao vojske koja je ratovala “viteški” i nije činila zločine, crno-bijela je slika prošlosti nametnuta od njihove propagande i nema nikakve veze s realnošću i stvarnošću.
Uostalom, u tom su ratu jedino muslimani ratovali jedni protiv drugih i ubijali se međusobno. Pa kad su pripadnici “Armije BiH” s toliko mržnje i sadističkog užitka presuđivali vlastitim sunarodnjacima iz “AP Zapadna Bosna”, kakvi su tek onda bili prema Hrvatima i Srbima (ili “ustašama” i “četnicima” – kako su ih zvali svi, počevši od Sefera Halilovića nadalje).
Njihovi nekažnjeni zločini i stratišta tisuća nevinih žrtava diljem Bosne i Hercegovine podsjećaju kako je krajnje vrijeme da se dozna puna istina.
A ona konačno polako ali sigurno izlazi na vidjelo.
Zlatko Pinter / Kamenjar.com
