Alibi za Buhine Kuće i preglasavanja Hrvata
Dva su se događaja u srijedu odigrala usporedno, jedan je bila manifestacija s više svečanosti u povodu Dana Republike Srpske, na koju su bošnjačka javnost i mediji žestoko reagirali, a drugi događaj, koji je ostao gotovo prikriven velom tajne, uostalom kao i sami zločin, bio je obilježavanje masakra nad 27 Hrvata u Buhinim Kućama u središnjoj Bosni, piše Večernji list BiH. Pozornost javnosti, osobito one sarajevske, bilo je obilježavanje Dana RS-a kojeg se najprije tituliralo kao neustavan dan.
Lisica i Čović
Obilježavanje Dana RS-a, koji se sada regularno obilježava jer su vlasti RS-a provele odluku Ustavnog suda BiH i promijenile prijeporni zakon, bilo je podijeljeno u četiri različita događaja. Najprije je bio organiziran defile, zatim uručenje priznanja, a na kojima nisu bili hrvatski dužnosnici, uključujući Dragana Čovića, te akademija na kojoj su ipak nazočili te svečani prijam, koji je Čović također izbjegao. Ni Čović ni hrvatski veleposlanik Ivan del Vechio, kojega se također proziva zbog sudjelovanja na koktelu u zgradi Vlade RS-a, nisu nazočili “prijepornim” događajima, napose odlikovanja Lisice, koji je u Hrvatskoj ranije osuđen za ratne zločine na području Šibenika. U taj je kontekst, dakako, stavljena nazočnost predsjednika HNS-a BiH i HDZ-a Dragana Čovića, čime se javnosti u BiH, a napose u Hrvatskoj, pokušalo zamazati oči kako su Bošnjaci zapravo trebali preglasati Hrvate kod izbora člana bh. Predsjedništva. I dok su to razni dežurni komentatori pravdali rafiniranijim objašnjenjima, posve iskreno i bez uvijanja stvari je pravim imenom nazvao bivši poglavar Islamske zajednice u BiH reis Mustafa Cerić. On je na svom profilu na društvenim mrežama Čoviću napisao “Sram te bilo” te postavio link na izmišljenu vijest na jedan od najekstremnijih sarajevskih portala kako se Čović fotografirao osobno s pukovnikom Lisicom, iako je ovaj čovjek umro prije šest godina u Beogradu, a stvarni sugovornik bio bivši srpski član bh. Predsjedništva Živko Radišić. “Posebno mi je drago što su Bošnjaci izabrali Komšića usprkos Čoviću i takvima kao što je on”, napisao je Cerić na svom Facebook profilu. Oglasio se i Ured Željka Komšića koji je, dakako, kao i drugi bošnjački mediji i političari, poentirao s vezom Lisice i Čovića. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i čelnik Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH pozvao je pak jučer na zaustavljanje, kako je rekao, ‘zlonamjerne i štetne propagande’ i govora mržnje, očigledno aludirajući na napade. Njegova zamjenica bila je konkret6nija kazavši kako se zataškava istina o masakru. Istodobno, niti jedno slovo nije u sarajevskim medijima nije potrošeno za nekoliko događaja kojima je obilježen jedan od najstravičnijih zločina u proteklom ratu, u Buhinim Kućama, kada je likvidirano 27 hrvatskih civila, djece i vojnika. Jedno od najpotresnijih svjedočanstava iznio je čovjek koji je kobnoga dana ostao bez svega. Pripadnici Armije BiH i mudžahedina ubili su mu suprugu Ankicu i dvogodišnjeg sina Danijela. “Iza te kuće moja supruga pokošena je rafalom, a ja sam pogođen u lijevu nadlakticu na koju mi je dijete bilo naslonjeno. Ubili su mi dijete u naručju. Bezglavo sam trčao po dvorištu, pobješnjeli muslimanski vojnici trčali su u smjeru dječjeg plača. ‘Poklati!’, ‘Spaliti sve!’, ‘Allahu ekber!’, čuo sam povike bijesnih vojnika.
Na rukama sin Danijel
Čuo sam i bolno ‘deranje’ jednog čovjeka kojeg su muslimanski vojnici uhvatili. U dvorištu jedne kuće vidio sam ubijenu A. V. (ležala je na lijevom boku). Vidio sam još tri ubijene žene. Lica su im bila okrenuta prema zemlji, tako da ne znam o kome se radi. Svog sina Danijela, rođenog 1992., nosio sam do ambulante u Vitez, a dalje je prevezen u Novu Bilu. Isti dan od teško zadobivenih rana je umro. Ostao sam bez supruge i jedinog djeteta…”, dio je iskaza jednog od preživjelih iz Buhinih Kuća kod Viteza.
